Kao izvjestiteljica za prava žena na Zapadnom Balkanu te najbolja evroparlamentarka u kategoriji ženskih prava i ravnopravnosti polova za 2017. godinu, za Lolu govori o samoj Rezoluciji, šta i kome ona konkretno donosi, ali i o nasilju nad ženama, kao kršenju osnovnih ljudskih prava i tome zbog čega je neophodno osnaživati žene na obrazovnom, ekonomskom i zdravstvenom planu.

Lola: Kao izvjestiteljica Evropskog parlamenta za položaj žena u zemljama Zapadnog Balkana, kako biste opisali svoj posao, svoje zadatke, izazove i prepreke s kojima se suočavate? Ali i ljepšu stranu?
BORZAN: Već godinama se zalažem da se prava žena na Balkanu vrate na dnevni red Europskog parlamenta. Zadnji put se o tome raspravljalo 2013. Svjedočimo velikoj regresiji prava žena i u regiji, ali i u Hrvatskoj. U regiji zbog pregovora za članstvo u EU neke stvari postoje na papiru, ali u stvarnosti se ne provode. Potrebno je usmjeriti pažnju na to. Već četiri godine lobiram da se ide u izradu nove rezolucije. Znate, kad nešto teže ide, onda je zadovoljstvo tim veće kad uspijete. Prošle godine sam imenovane Izvjestiteljicom za prava žena na Zapadnom Balkanu i glavnom autoricom rezolucije. Tekst sam napisala s nizom predivnih žena iz cijele regije s kojima surađujem godinama.

Lola: “Moj posao je da EU radi za ljude”, Vaše su riječi. Kakve benefite od toga imamo mi, koji smo trenutno i geografski smješteni između članica EU?
BORZAN: Naravno da je u interesu i zemalja koje su trenutačno van EU da je zajedničko tržište, protok robe, ljudska prava i slično na najvišoj mogućoj razini. Primjerice, što se tiče kvalitete proizvoda, mi smo bili tržište za robu druge klase dok smo bili van EU, i vjerojatno bi tako ostalo, ali kad smo ušli, radili smo da se to promijeni. Isto tako, kad zemlje iz regije uđu, pozitivne promjene koje smo mi ispregovarali će se i na njih odnositi.

Lola: Vodite se premisom da nismo svi isti, ali da moramo biti ravnopravni. Da li je, zapravo, to okosnica Vašeg djelovanja kao evroparlamentarke?
BORZAN: Da. Moja misao vodilja u svemu što radim u Europskom parlamentu je uvijek da se čuje i hrvatski glas, da se uvaži i gledište naših građana, da ne određuju velike zemlje kako ćemo mi živjeti. To je konstantna borba, ali savjestan rad, dobra pripremljenost, stručnost i argumentiranost se iznimno cijene u Europskom parlamentu. Najdraže mi je ipak kada mi se javljaju građani i govore mi o svojim problemima, prepoznaju me kao nekoga kome je stalo i tko im može pomoći. Mislim da je to cilj svakog političara.

Lola: Nedavno je Odbor za ravnopravnost polova Evropskog parlamenta usvojio Rezoluciju o pravima žena na Zapadnom Balkanu, čija ste glavna autorka. Šta Rezolucija konkretno podrazumijeva?
BORZAN: Rezolucija donosi vrlo konkretne preporuke za vlade Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije. Preporuke su iznimno važne zato jer je dio tih država na europskom putu i smjernice su im potrebne. Rezoluciju sam napravila u komunikaciji s nizom nevladinih organizacija iz cijele regije te drugih zainteresiranih aktera. Vjerujem da će donijeti stvarne promjerne Balkanu i ubrzanje dugo očekivanih procesa.

Lola: A šta nama, ženama na Zapadnom Balkanu, ona konkretno donosi?
BORZAN: Kao što rekoh, rezoluciju sam napisala u suradnji sa ženskim udrugama iz regije. One probleme koje one vide u životu žena oko sebe, implementaciji politika, društvu, sve to smo unijeli u tekst. Tu je niz zakonodavnih preporuka do provedbenih mehanizama za koje sugeriramo da se usvoje kako bi se ostvarila stvarna ravnopravnost.

Lola: Tom prilikom ste akcenat stavili na zaštitu žena koje su žrtve nasilja. Na koje načine je nasilje nad ženama najočitije na Zapadnom Balkanu?
BORZAN: Nasilje nad ženama je kršenje osnovnih ljudskih prava. Nikada nigdje nije prihvatljivo. Ako sustav adekvatno ne procesuira nasilje, ako je žena ta koja ispadne problem u toj situaciji, onda naravno da je nasilnik motiviran da i dalje čini nasilje. Potreban je cjelovit pristup. Od rada s policijom do usađivanja vrijednosti kroz obrazovni sustav. Nema sigurnih kuća i sustava koji ženama pružaju zaštitu.

Lola: Šta mi, koji živimo na tim prostorima, možemo učiniti po tom pitanju, a da se manje “oslanjamo” na propise, direktive ili bilo šta drugo slično “izvana”?
BORZAN: Ja smatram da je ključ u obrazovanju. U Hrvatskoj preko 40 posto djece školske dobi, dječaka i djevojčica, smatra kako je normalno udariti djevojku ili ženu ako se ne ponaša u skladu s očekivanjima njezina partnera. To moramo mijenjati. U Rijeci je tako u škole uveden građanski odgoj i djeca su nakon odslušanih predavanja promijenila mišljenje. To bi trebao biti primjer.

Lola: Osnažujemo li ekonomski dovoljno žene, ako znamo da je to jedan od preduslova ne samo da budu samostalne, već i da, nerijetko, svoj život uzmu u svoje ruke?
BORZAN: Uvijek govorim da je ekonomska ravnopravnost preduvjet ravnopravnosti. Zašto? Pa ne možemo očekivati da će žene prijaviti nasilje na poslu ili kod kuće ako se boje za vlastitu egzistenciju. Statistike pokazuju da više žena nego muškaraca ima završeno visoko obrazovanje, opet, manje ih je na upravljačkim pozicijama i uopće u udjelu zaposlenih. Što se dogodi između završenog fakulteta i nezaposlenosti je dio kojim se svaka Vlada treba baviti.

Lola: Takođe, usvojena je i Vaša preporuka o ukidanju poreza na osnovne higijenske potrepštine, poput tampona i uložaka. Šta ona znači i da li išta znači nama koje smo izvan EU – kako olakšati ovdašnjim ženama?
BORZAN: Deset posto žena i djevojaka u EU ne može si priuštiti tampone i higijenske uloške. Djevojčice zbog toga izostaju iz škole. Svaka država u okviru porezne politike može staviti izuzeće za takve proizvode. To su dosad učinile Australija i SAD, a u EU Velika Britanija. Takvi proizvodi nisu luksuz već nužnost.

Lola: „Zdravlje je neprocjenjivo, ali zdravstvo košta“, izjavili ste svojevremeno. Koliko košta zdravlje ovdašnjih žene i koju cijenu one moraju platiti zbog brojnih propusta i nedovoljno uređenih zdravstvenih sistemima?
BORZAN: Neuređeno zdravstvo je uvijek najveći trošak za pacijenta. U Bosni i Hercegovini najveći problem je rascjepkana uprava koja se prelijeva na sve. Nije posve jasno tko je nadležan za što i čiji se propisi moraju poštovati. Naravno, to se prelama preko leđa najslabijih – bolesnih. Žene iz ruralnih područja ili pak pripadnice romske manjine imaju otežan pristup zdravstvenim uslugama. Uz to, pristup reproduktivnom zdravlju je ograničen.

Lola: Najbolja ste evroparlamentarka u kategoriji ženskih prava i ravnopravnosti polova za 2017. godinu, prema odluci Parliament Magazine-a. Da li je ona promijenila nešto u Vašem životu ili, možda, nešto lično u Vama”
BORZAN: Ta nagrada je bila možda emocionalno najvažniji trenutak za mene u ovom mandatu. Apsolutno neočekivano, u području za koje se borim svim srcem. Bila sam iskreno dirnuta kad sam čula koliko organizacija me podržalo, njih čak 30 iz Europe i regije, i velika mi je čast bila samo biti nominirana. Naravno, nakon što sam dobila nagradu, porasla je vidljivost mog rada i u Bruxellesu i u Hrvatskoj, te što mi je najvažnije – još više mi se ljudi javljaju oko pitanja ženskih prava.

Lola: Godinama živite na relaciji Osijek-Brisel. Najveći grad u Slavoniji ili prijestonica EU?
BORZAN: Uvijek Osijek. Ja sam tamo odrasla, tamo je moja obitelj, moj muž i sinovi, nema tu nikakve dileme.

PRENOSIMO uz dopuštenje sa: https://lolamagazin.com/2019/01/31/biljana-borzan-na-dnevni-red-vratila-prava-zena-na-balkanu-o-kojima-se-nije-govorilo-od-2013-vjerujem-u-promjene/