Povodom Međunarodnog dana žena i 20. godišnjice Pekinške deklaracije, UN Women je danas organizovao konferenciju za medije s ciljem diskusije na temu položaja žena u Bosni i Hercegovini.

Konferenciji za medije prisustvovali su Yuri Afanasiev, rezidentni coordinator UN-a, Anne – Marie Esper Larsen, predstavnica UN Women u BiH, Sanja Dakić iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH, te Jasna Bakšić Muftić, profesorica na Pravnom fakultetu u Sarajevu i predstavnica BiH na Četvrtoj konferenciji o ženama održanoj 1995. godine u Pekingu.

Sastanak u Pekingu rezultirao je donošenjem Pekinške deklaracije i Akcionog plana, koji zamišljaju svijet gdje svaka žena i djevojka mogu iskoristiti svoje slobode i izbore, te ostvariti svoja prava. 20 godina nakon usvajanja Pekinške deklaracije i njene provedbe u BiH, i dalje se suočavamo sa izazovima u područjima njenog djelovanja, prvenstveno u području borbe i prevencije nasilja nad ženama i djevojkama, te na tržištu rada i u političkom životu.

U kontekstu dvadesete godišnjice Četvrte svjetske konferencije o ženama i usvajanja Pekinške deklaracije i Platforme za akciju, Agencija za ravnopravnost spolova BiH  u saradnji i uz podršku UN WOMEN je izradila Izvještaj o pregledu napretka u provođenju Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje za Bosnu i Hercegovinu “Peking +20”.

Izvještaj je pripremila Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine uz konsultacije sa svim relevantnim akterima u izvršnoj, zakonodavnoj i pravosudnoj vlasti, putem odgovora na specifične upitnike i pregleda izvještaja i studija međunarodnih i državnih institucija i nevladnih organizacija.

„Konsultacije sa organizacijama civilnog društva su organizovane širom zemlje. Ovaj proces podržao je Ured UN Women u Bosni i Hercegovini. Održano je pet konsultativnih sastanaka i uključene su organizacije i pojednici koji rade u području osnaživanja žena i ravnopravnosti polova, uključujući predstavnike žena iz grupa manjina. Preko 100 osoba, predstavnika preko 80 civilnih organizacija učestvovalo je u konsultacijama širom zemlje, najvećim do sada provedenim konsultacijama za izradu izvještaja”, saopšteno je u Izvještaju.

U prvom dijelu Izvještaj naglašavaju ključna POSTIGNUĆA:

U Izvještaju stoji da su izgrađeni i ojačani sistemi i mehanizami za postizanje ravnopravnosti polova. To podrazumijeva uspostavljanje zakonskog okvira, institucija za ravnopravnost polova, te kreiranje politika i strategija za postizanje ravnopravnosti polova.

Ova nastojanja su u velikoj mjeri usklađena sa Pekinškom deklaracijom, kao i sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena-CEDAW. Ova konvencija je obvezujući dokumenat i sastavni dio Ustava. Država ima obavezu izvještavanja UN CEDAW komitetu svake 4 godine, nakon čega dobija preporuke za djelovanje nadležnih institucija u oblastima u kojima nije ostvaren očekivani napredak.

“Usvojen je Zakon o ravnopravnost spolova BIH 2003. godine (ZoRS), te su uspostavljeni institucionalni mehanizmi: Agencija za ravnopravnost spolova na državnom nivou i entitetski gender centri. To su klučne institucije koje pružaju stručnu podršku drugim institucijama u uvođenju standarda ravnopravnosti spolova, kao i usklađivanju zakona i politika sa Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH”, piše u Izvještaju.

Istaknuto je da su do sada usvojena dva Gender akciona plana. Prvi 2006, a drugi 2013 .godine, a gender akcioni plan je petogodišnja strategije za uključivanje ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena u svim oblastima javnog i privatnog života.

Pored toga, uspostavljen je Finansijski mehanizam za implementaciju Gender akcionog plana BiH, čime su osigurana značajna sredstva za period 2010-2015. godine

 

Povodom Međunarodnog dana žena i 20. godišnjice Pekinške deklaracije, UN Women je danas  organizovao konferenciju za medije s ciljem diskusije na temu položaja žena u Bosni i Hercegovini.

“Ostvareni su formalni uslovi za političku participaciju žena amandmanima na Izborni zakon i njegovim usklađivanjem sa ZoRS koji propisuje 40% predstavnika manje zastupljenog spola u zakonodavnim tijelima. Prevencija i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici postala je jedan od prioriteta Bosne i Hercegovine, i na taj način je ova pojava izašla iz privatne u javnu sferu”, napominje se u ovom Izvještaju.
Dalje piše da pored donesenih zakona i strategija za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici, Bosna i Hercegovina je šesta zemlja članica Vijeća Evrope koja je ratifikovala Konvenciju Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u  porodici (Istanbulsku konvenciju). Izrađena je i Strategija za  provedbu ove konvencije koja je u procedure usvajanja.

Impelementacija UN Rezolucije 1325 “Žene, mir i sigurnost”, te uvođenje ravnopravnosti spolova u sektor sigurnosti je oblast u kojoj BiH predstavlja primjer dobre prakse na globalnom nivou. Do sada su usvojen dva Akciona plana za implementaciju ove rezolucije.

U izvještaju su definisani sljedeći IZAZOVI:

1. Niska stopa aktivnosti žena na tržištu rada i segregacija tržišta rada

Sveukupno gledajući, žene u BiH čine samo oko 33% aktivne radne snage što je najniži stepen zastupljenosti žena na tržištu rada u Jugoistočnoj Evropi. Uzroci nezaposlenosti leže u tranziciji ekonomije, smanjenju broja radnih mjesta kroz proces privatizacije, odumiranje određenih zanimanja radi tehnološkog napretka, ratnom nasljeđu i traumi, te nedovoljnom pristupu obrazovanju za žene.

Pored toga, neujednačena porodiljska zaštita u državi, te nepostojanje mehanizama za pomirenje profesionalnog i porodičnog života ne služe kao ohrabrenje za aktivno traženje zaposlenja. Ipak, starije žene predstavljaju naročito teško zapošljivu kategoriju stanovništva, a nerijetko bivaju i predmetom diskriminacije pri zapošljavanju u odnosu na mlađe žene.

2. Sprečavanje i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici

Prema rezultatima istraživanja „Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH“, koju je provela Agencija za ravnopravnost spolova BiH u saradnji sa UN agencijama i statističkim institucijama, skoro polovina ispitanih žena je nakon 15 godine doživjela barem jedan od oblika nasilja. Tokom 12 mjeseci prije anketiranja, oko 12% žena u BiH je doživjelo neki od oblika nasilja. Najčešći oblik nasilja je psihološko, zatim  fizičko i seksualno nasilje.

Ženama često nedostaje jasna percepcija da su uopšte izložene nasilju i da su žrtve, te da u pogledu zaštite imaju različita prava i mogućnosti da potraže podršku od odgovarajućih institucija i organizacija. S druge strane, blaga kaznena politika i dalje ukazuje na nekažnjivost za nasilje te društvenu i institucionalnu neosjetljivost na ovo pitanje. U tom smislu se može posmatrati i nepostojanje efikasnog mehanizma za nadoknadu štete žrtvama.

3. Žene nisu prisutne na mjestima odlučivanja

Iako je Izborni zakon definirao afirmativnu mjeru koja se odnosi na obavezne procente učešća manje zastupljenog spola na kandidatskim listama, tradicionalna poimanja rodnih uloga se u BiH manifestiraju kao prijetnja za veće učešće žena u procesima odlučivanja u političkim, društvenim, i ekonomskim sferama života. Žene  su i dalje manje zastupljeni spol u zakonodavanoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima, dok je zastupljenost žena u pravosudnoj vlasti na zadovoljavajućem niou.

4. Žene koje su preživjele seksualno nasilje tokom sukoba

Bosna i Hercegovina je pokrenula inicijative kako bi se osigurala potpuna zaštita i podrška žrtvama ratnog silovanja, seksualnog zlostavljanja i torture, kao i njihovim porodicama, unaprijedio pristup pravdi, te poboljšali programi rehabilitacije, resocijalizacije i obeštećenja.

Međutim, kako je konstatovao i CEDAW Komitet, potrebno je ubrzati usvajanje nacrta zakona i programa, koji su na čekanju, radi osiguranja djelotvornog pristupa pravdi za sve žene žrtve seksualnog nasilja tokom rata, uključujući odgovarajuća obeštećenja. Nekažnjavanje počinilaca ovih zločina će i dalje imati negativan uticaj na žrtve seksualnog nasilja i biti prepreka poslijeratnom pomirenju, uspostavi punog poštivanja ljudskih prava i vladavine prava u BiH.

Drugi dio Izvještaja daje pregled napretka u 12 oblasti Platforme za akciju, a to su: žene i siromaštvo; obrazovanje i obuka žena: žene i zdravlje, nasilje nad ženama, žene i oružani sukobi , žene i privreda, žene na vlasti i odlučivanju, međunarodni mehanizmi za poboljšanje položaja žena, ljudska prava žena, žene i mediji, žene i okoliš i žensko dijete.

U Izvještaju su prepoznati i prioriteti za djelovanje uz određene preporuke.

Prema ovom Izvještaju prioriteti Bosne i Hercegovine definisani su u Gender akcionom planu BiH 2013-2017. koji sadrži ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u prioritetnim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi.

Važno je naglasiti da se poseban naglasak stavlja na provedbu sledećih prioriteta:

– Uključivanje većeg broja žena na tržište rada i smanjivanje segregacije na tržištu rada

Potrebno je uložiti više napora u institucionalni odgovor BiH kako bi se  osigurala edukacija nekvalifikovane radne snage, fokusirajući se primarno na obuku žena, radi smanjenja segregacije na tržištu rada. Osim toga, potrebno je osigurati dovoljno servisa za usklađivanje profesionalnog i privatnog života za roditelje s djecom, uključujući poboljšanje dostupnosti i prisutpačnosti servisa za djecu, kako bi se pomoglo ženama da ostvare svoje pravo na rad i povećao pristup ženama na tržištu rada.

– Prevencija i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici

Bosna i Hercegovina je i dalje odlučna nastaviti rad na prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, uz ostala nastojanja za postizanje rodne ravnopravnosti, te efikasnu borbu protiv diskriminacije i stereotipa. Dodatni fokus staviće se na institucionalni odgovor za zaštitu žrtava, uključujući odgovor pravosuđa.

– Podrška ženama koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata

Bosna i Hercegovina je napravila značajne korake u borbi protiv nekažnjivosti počinitelja, posebno ako se uzme u obzir stigma koja obično prati ove postupke. Iako BiH  pravosuđe učinilo veliki napredak kada je u pitanju procesuiranje tih slučajeva i prestanak nekažnjivosti, potrebno je mnogo više kako bi svi slučajevi bili procesuirani i sve žrtve dobile pravdu i zadovoljenje. Osim toga, potrebno je nastaviti davati podršku ženama koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata, uključujući borbu protiv stigme povezane sa seksualnim nasiljem; kroz razvijanje mjera i beneficija kojima se omogućava kompenzacija, podrška i rehabilitacija, i osigurava jednak pristup servisima za sve žene žrtve, bez obzira na mjesto stanovanja.

Ovo je kratak pregled sadržaja Izvještaja o pregledu napretka u provođenju Pekinške deklaracije i Platforme za akciju. Izvještaj je dostupan na web stranici Agencije za ravnopravnost spolova BiH.