Piše: Inela Hadžić, Sarajevski otvoreni centar

Jučer je u BiH obilježen 8. mart, poznatiji kao dan borbe žena za ekonomska, politička i društvena dostignuća ili prava. Prisjetimo se, potreba za obilježavanjem ovog dana javlja se početkom 20. stoljeća u doba jačanja industralizacije što je često dovodilo do protesta zbog loših radnih uslova. Tada su žene većinom radile u industriji odjeće i tekstila a svoju borbu započele su na ulicama New Yorka davne 1857. godine. Ove demonstracije bile su alarm državama i vladajućim snagama ali svakakako i pouka ženama da insistiraju na zaštiti svojih prava što je nadalje rezultiralo osnivanjem sindikata.

Vratimo se u današnjicu i pogledajmo u kojem obimu su  prava žena zaštićena u odnosu na zagarantovana i koji su načini na koji se žene bore za svoja prava. Ženska mreža BiH i Mreža za izgradnju mira organizirali su sedmicu ženske solidarnosti i izgradnje mira u periodu od 03-10.  marta. U okviru programa, organizacije članice ove dvije mreže su pripremile razne aktivnosti, te smo tako imali/e priliku posjetiti izložbe i promociju knjige „Moj glas odjekuje“, prvo predavanje u okviru trećeg ciklusa “Neko je rekao feminizam?”, panel diskusiju koja je okupila žene iz nevladinog sektora, ambasada i žena novinarki, marš mira koji je za cilj imao da podsjeti građane i građanke BiH na istinske vrijednosti obilježavanja 8. marta, ali i da skrene pažnju na stvarni položaj žena kako u bh. društvu, tako i u svijetu. U Banjaluci je održan marš koji je nosio poruku „sloboda rađanju“ koji su organizovali aktivisti i aktivistice organizacija: Oštra nula, DRIP-a, Helsniškog parlamenta, Centra za mlade Kvart i Mreže za izgradnju mira a koji je za cilj imao upozoriti na nesigurnost i tretman žena pri rađanju. Udruženje Žene ženama iz Sarajeva su na ovaj značajan datum organizirale tribinu pod nazivom Ljudska prava svim ženama u BiH: prema politici jednakih mogućnosti – izazovi i mogućnosti u pristupu pravdi. Poruku koju je poslala direktorica Agencije za ravnopravnost spolova bila je da 8. mart nije dan koji slavi ali koji svakako obilježava kao dan podsjećanja na svakodnevnu borbu žena odnosno borbu na jednake mogućnosti.

U svijetu nejednakih mogućnosti, raspostranjene diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja, žene širom svijeta su i dalje jedna od najugroženijih kategorija. Dugogodišnja borba i njeni rezultati samo su pokazatelj da nema odustajanja i da smo često na samom početku. Pored pitanja o zastupljenosti žena u vladama postavlja se pitanje gdje su žene u sindikatima? Gdje je jasno vidljiva borba žena za ekonomsko-socijalna prava?

Ovaj dan je dan borbe i prisjećanja da u 365 dana u godini nikad ne odustajemo od borbe i od mjesta koje zasigurno zaslužujemo u društvu.