Razgovarala: Masha Durkalić

Prva epizoda novog serijala Kauč-surferica prati Dubrovčanku Đinu u njenoj posjeti Sarajevu, gdje ju je ugostila mlada pokrivena muslimanka Hajreta Ikanović. S Hajretom smo razgovarali o ovom zanimljivom iskustvu

Na HRT-u 2 će u ponedjeljak, 16. marta, u 20:10 sati biti prikazana prva epizoda serijala Kauč-surferica, koji prati Đinu Jakir, Dubrovčanku zaljubljenu u putovanja, kroz njene putešestvije po Balkanu. Prva Đinina avantura desila se upravo u Sarajevu, gdje ju je ugostila Hajreta Ikanović, mlada pokrivena muslimanka, koja joj je pokazala glavni grad BiH kroz svoju svakodnevnicu, druženja i omiljena mjesta.

Hajreta je rođena u Bratuncu, ali živi u Sarajevu, gdje je završila Gazi Husrev-begovu medresu i Ekonomski fakultet. Danas radi kao ekonomistica.Voli modu, putovanja, izlaske sa prijateljicama, a bavi se i orijentalnim plesom te kaligrafskim crtanjem po staklu. “Hobi mi je sve što u datom trenutku treba da uradim, a što me čini sretnom. Ako na TV-u vidim neku suknju koja mi se sviđa, ja ću odmah krenuti da je šijem”, kaže Hajreta, i dodaje da je njena glavna preokupacija porodica – mjesto gdje se dešava sve, “mjesto za tugu i sreću”.

Povod za ovaj intervju je Đinino i Hajretino druženje u Sarajevu, ali i činjenica da se Hajretu može smatrati neobičnom domaćicom za couchsurfing, obzirom da je pokrivena. Htjela sam saznati više o tome kako je bilo ugostiti Đinu i kako je njihova zajednička couchsurfing epizoda prošla, ali je i upitati s kakvim se predrasudama suočava zbog toga što nosi maramu i kako ih prevladava.

Kako si došla u kontakt s Đinom Jakir, odnosno kako se pojavila ideja da je ugostiš u sarajevskoj epizodi Kauč-surferice?

Mom upoznavanju sa Đinom Jakir, Barbarom (Vekarić, producentica serijala, op.a.) i cijelim projektom prethodi jedna mala priča. Predložila me je djevojka koju sam upoznala nekoliko dana prije nego će se sve početi dešavati oko projekta Kauč-surferica. Svojim prijateljima iz Zagreba ona je rekla da sam ja prava osoba za prikazivanje života jedne mlade muslimanke na pozitivan način.Svi/e smo se povezali/e preko zajedničkih poznanika. Nakon toga smo se pripremale i dogovarale za snimanje, pričale o tome šta bi bilo zanimljivo pokazati, te se bolje upoznale.

Bez obzira na to što si ti djevojka kao i svaka druga, kao što i sama kažeš, činjenica je da to što si pokrivena izaziva određeni “wow” faktor, jer niko ne očekuje da pokrivena djevojka ugosti kauč-surfericu. Radi li se tu o stereotipu da su djevojke koje su pokrivene povučene i ne toliko otvorene, i slično? Kako se braniš od tih stereotipa?

Od stereotipa se branim upravo islamom.Sve što nije islamom zabranjeno, meni je dozvoljeno. A nije mi zabranjeno da ugostim divne djevojke kod sebe i da napravimo jednu lijepu priču i, povrh svega, jako pozitivnu obzirom na današnji negativni trend koji medijski ugrožava muslimane i muslimanke. Đina to zove couchsurfingom, a kod nas se to zove bosanskohercegovačko gostoprimstvo. Inače, ne smatram da muslimanke trebaju biti generalno preskromne, povučene i zatvorene, niti smatram da to jesmo. Široka je tema o tome koliko smo mi emancipovane u svakom segmentu društva.

Pričala si o tome kako se na tebe gleda(lo) drugačije zato što nosiš maramu. Npr. od pokrivenih djevojaka se očekuje neka druga vrsta ponašanja, skromnijeg, nekonfrontirajućeg, i slično. Kako reaguješ na ta očekivanja?

Ja sam pokrivena od svoje dvanaeste godine i ja sam se već odavno saživila sa “wow” faktorom. Ali, činjenica je da se od nas očekuje neko savršeno ponašanje. Govorit ću u svoje ime. Ja sam veoma temperamentna osoba, a neki ljudi ne mogu shvatiti kako pokrivena djevojka nekada može eksplozivno reagovati, biti dominantna, odvažna i slično. Ja to, naravno, ne prihvatam. Samo sam božji rob i nastojim uskladiti svoj život i vjeru.

U serijalu ste se dotakle i položaja žene u islamu. Šta je za tebe feminizam u islamu i kako ga prakticiraš?

Žene feministice generalno ističu svoja ženska prava ili ih nastoje ostvariti. Međutim, žena muslimanka nema potrebe biti feministica, jer su naša prava i obaveze određene islamom prije skoro 1.500 godina i nemamo potrebu tražiti ih negdje drugo. Kada kazem “naša prava i obaveze”, onda mislim na svaki segment života koji je islam prelijepo definisao. U nekoj raspravi bih ja sigurno bila najglasnija o ženskim pravima o kojima uživam pričati.

Čime si se vodila pri idejama šta da pokažeš Đini, a što na najbolji način za tebe oslikava Sarajevo? Šta je za tebe bilo bitno da joj pokažeš?

U početku naših dogovaranja oko snimanja prvobitno je postojala opcija da se snimanje desi krajem septembra, no iznenada je došlo do promjene plana i snimanje u Sarajevu počelo je početkom septembra prošle godine. Tako je preko noći počelo sve ono za što sam ja mislila da ću imati mjesec dana da se pripremim i osmislim detalje. Dakle, nije bilo priprema. Đina je izrazila želju da posjeti određena mjesta, ali tri dana je jako malo za Sarajevo. Jednog od tih dana smo Đina i ja išle u Begovu džamiju na podne namaz sa cijelom ekipom koja je sve snimala. Simpatičan je detalj iz džamije, jer je Đina klanjala sa mnom sve vrijeme i plakala. Đina je upoznala moje prijateljice, družila se s njima, razgovarala… Oduševljenje je bilo obostrano, zbog čega mi je bilo jako drago. Htjele smo ići i na jahanje. Đina je htjela negdje isprobati moj posebni kostim za kupanje, i još mnogo toga, ali nismo imale dovoljno vremena.Na kraju sam bila jako zadovoljna i još jednom sam se uvjerila kako je zaista divno to naše bh. gostoprimstvo. Gdje god smo bile, u nekom restoranu, kafiću ili na ulici, svi su davali sve od sebe da odradimo snimanje kao da je to serija svih nas. Što u biti i jeste! Mene je to kao domaćina činilo jako ponosnom. Konobari u nekim našim restoranima su se bolje predali ulozi pred kamerom nego ja!

Da li si znala za koncept couchsurfinga prije, odnosno kakvim ti se on činio prije, a kakvim ti se čini sada?

Prije ovog snimanja nisam znala za koncept couchsurfinga, i iz moje perspektive kao domaćinanema ništa ljepše nego biti u kući s prijateljima. No, ja nikada ne bih mogla, kao Đina, uvijek putovati kod nekoga novog.To, naravno, nije ništa loše, niti je uslov za predrasude. Ja sam sretna kada imam uslove za ispunjavanje svojih obaveza, a Đina je sretna kada putuje. U našim razgovorima prije snimanja, Đina je pitala da li je istina da muslimanke ne mogu nigdje putovati same. Ja sam joj objasnila da to ne znači da ja ne mogu bukvalno otputovati sama u Švicarsku jer sigurno neću biti sama u avionu, autobusu ili na autoputu, ali naprimjer, ovakva vrsta putovanja kao što je couchsurfing bi već bila diskutabilna! (smijeh)

Šta možeš reći o novim iskustvima koja ti je donijelo upoznavanje s Đinom?

Bukvalno mogu reći da mi se uvukla u život! Projekat za koji sam mislila da će trajati tri dana i da je to to, pretvorio se u moju svakodnevnicu već mjesecima.

Opet se vraćam na početak priče i upoznavanje s djevojkoms kojom sam provela samo sat vremena, a što je rezultiralo nečim velikim, projektom na koji smo svi ponosni. U tom smislu, voljela bih citirati i jednu izreku Muhameda a.s.: “Ako učiniš trun dobra, vidjet ćeš ga, ako učiniš trun zla, vidjet ćeš ga.”

Na kraju sam zamolila i samu Đinu da kaže kako je doživjela Hajretu kad ju je upoznala, i kakvi su bili njeni utisci nakon posjete Sarajevu i vremena provedenog s njom.  Evo šta Đina kaže o Hajreti i njihovom novom prijateljstvu:

“Kad sam ugledala Hajretu, prva pomisao mi je bila: ‘Joj, Đina, mogla si bar obući duge hlače’, a onda, kako smo se upoznavale, bile smo sve opuštenije jedna s drugom i do kraja mog boravka kod nje postale smo frendice. Danas se čujemo e-mailom i preko Facebooka, i žao mi je što se ne možemo vidjeti drukčije nego da ja opet dođem u Sarajevo, i tu bih izmijenila pravila islama! (smijeh) Smatram da svi imamo moralnu paralelu u sebi i tu mi ne treba religija da mi kaže što je ispravno, a što ne, stoga nisam ulazila u velike rasprave s Hajretom. Više me zanimalo kako ona živi i na koje probleme nailazi. Međutim, družeći se s njom, dobila sam jednu potpuno drugu perspektivu i razbila neke vlastite predrasude.Hajreta je dobra, snažna i ima stav, ne da se zafrkavati! Inače, u Sarajevo se uvijek rado vraćam, tu je opušteno, narod je prezabavan, volim vašu hranu, Sarajevo je naprosto zakon!”

Ostale epizode Kauč-surferice bit će emitirane na HRT-u 2 23. marta (Skopje), 30.3. (Priština), 13.4. (Podgorica), 20.4. (Beograd) i 27.4. (Tirana), a najave možete pratiti na Facebook pageu Kauč-surferice.

Najavu epizode pogledajte ovdje.