Zaključci sa okruglog stola “Rodni aspekt ratne memorijalizacije u BiH”
Okrugli sto “Rodni aspekt ratne memorijalizacije u BiH”
Datum i vrijeme: 14. jul 2017. godine, 11:00 – 14:00h
Mjesto: Parlamentarna skupština BiH, Sarajevo
Zaključke sumirala moderatorica Okruglog stola: Vildana Džekman, aktivistkinja i feministkinja Fondacije CURE
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PDPSBiH), u saradnji sa Ženskom mrežom BiH i Inicijativom “Mir sa ženskim licem” organizovala je 14. jula 2017. godine Okrugli sto na temu „Rodni aspket ratne memorijalizacije u BiH“. Osnovni cilj Okruglog stola bio je da se prezentuje važnost ustanovljavanja Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u Bosni i Hercegovini (1992-1995. godine) (u daljem tekstu: Dan sjećanja) i dogovore koraci daljeg djelovanja.
Okrugli sto je organizovan na zahtjev Inicijative „Mir sa ženskim licem“, iz decembra 2016. godine. Članice Inicijative tražile su održavanje Poslovnikom odgovarajuće tematske rasprave/sjednice Komisije na ovu temu, sa uvjerenjem da bi rasprava mogla doprinijeti iznalaženju alternativnog i prihvatljivog rješenja u uspostavljanju Dana sjećanja i ukazati na problem marginalizacije ženkih stradanja i iskustava u procesu memorijalizacije događaja iz rata u BiH.
|
Na okruglom stolu učestovalo je 28 predstavnika/ca NVO, političkih partija i međunarodnih organizacija kao i predstavnice Gender centra FBiH i Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Okrugli sto otvorio je predsjednik Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PDPSBiH Mirsad Isaković koji je pozdravio organizaciju Okruglog stola i istakao da u potpunosti podržava da 8. decembar – Dan sjećanja na stradanje žena u ratu uđe u zvanični kalendar BiH jer nema nikakve nacionalno/etničke obojenosti, nego naprotiv, pozitivan je pomak ka vidljivosti žena u procesu memorijalizacije i izdizanja stradanja žena iz atmosfere opšte politizacije ratnog perioda.
U obraćanju učesnicima Okruglog stola, gospodin Isaković je istakao da je potrebno naći adekvatno rješenje za provođenje ove Inicijative, koja ne bi trebalo da se dovodi u vezu sa rješavanjem pitanja državnih praznika. Dodao je i kako je kultura sjećanja način na koji jedna generacija prenosi događaje i vrijednosti sadašnjosti i prošlosti budućim generacijama, te da u tom kontekstu ima puno opravdanja da najviša zakonodavna tijela u BiH proglase dan na koji bi se stradanje žena i djevojčica u proteklom ratu na dostojan i dostojanstven način obilježavao i u našoj državi.
Nakon toga učesnicima/ama se obratila Selma Hadžihalilović predstavnica Ženske mreže BiH, koja je istakla važnost da se usvoji 8. decembar – Dan sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH, jer je važno učiti iz iskustava drugih, ženske istorije i dati vidljivost pričama marginalizovanih, odnosno da se životi marginalizovanih osoba dovedu u javni prostor.
Radmila Žigić, direktorica Fondacije „Lara“, organizacije koja koordinira Inicijativom “Mir sa ženskim licem“ bila je naredna izlagačica i govorila je o opštem problemu podzastupljenosti žena u istoriji i ukupnom zajedničkom pamćenju. Ženska postignuća, stradanja i iskustva su zanemarena, potisnuta i zaboravljena i prepreka su u ukupnom procesu ostvarivanja ravnopravnosti polova u BiH.
Ona je istakla da je u posljednjem ratu u BiH ubijeno 10.000 žena, a da broj silovnih nikada nije utvrđen i da ima mnogo osnova da bude otvoreno pitanje gdje su žene u ratnoj memorijalizaciji i kulturi sjećanja, koja je dominantno nacionalna i muška. Proces obnove poslije rata i politike tranzicijske pravde nisu uvažavale specifičnosti stradanja žena i mnoge mjere su izostale zato što nije razmatrano na koji način su sve žene pogođene oružanim sukobom. S tim u vezi i Inicijativa za utvrđivanje dana sjećanja na stradanje žena u ratu zahtjeva minimum nematerijalne kompenzacije za sve izgubljene živote žena i djevojčica i sve druge patnje koje su žene preživjele tokom oružanog sukoba u BiH (1992-95.). Inicijativa je samo jedan iskorak u pravcu sklanjanja žena sa margina kolektivnog sjećanja i u velikoj mjeri doprinosi pomirenju u BiH kroz brisanje podjela utemeljenih u ratnoj memorijalizaciji, ali i ostvarivanju ravnopravnosti polova na širem društvenom nivou.
Tamara Šmidling, saradnica Inicijative “Mir sa ženskim licem” je teoretski objasnila zašto je važna politika sjećanja i šta predstavlja, zašto je važna memorijalizacija i kako je uvijek pitanje sjećanja i na koji način se sjećamo naše historije bilo političko pitanje jer govori o tome kako će društvo bilježiti našu prošlost. U svom izlaganju gospođa Šmidling je navela da bosanskohercegovačko društvo ima bolno iskustvo nasilja iza sebe koje je ostavilo pustoš i milion uneserećenih ljudi, te je zato imperativ da se to iskustvo imenuje i pamti. Istakla je kako smi mi ti koji pridajemo značaj i svrhu za buduće generacije i zato je važno dati vidljivost i rodnom aspektu, odnosno uključiti žene u memorijalne prakse.
U otvorenom prostoru za diskusiju predstavnice NVO su iznosile podršku i svoja lična iskustva, potrebu da se javno reaguje i da se javno prozovu oni/e koji su protiv obilježavanja Dana sjećanja. Pozitivan primjer jedne uspješne inicijative je došao iz Bihaća, gdje su predstavnice Udruženja ”Glas žene” izlobirale naziv ulice Žena žrtava rata.
Podršku za ustanovljavanje Dana sjećanja i njegovu institucionalizaciju pružila je Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, kao i predstavnica Gender centra Federacije BiH.
|