Autorica: Amina Dizdar

Pojava COVID-19 pandemije uzrokovane virusom SARS-CoV-2 uzrokovala je brojne probleme, među kojima su mnogi ostali u sjeni zdravstvenih problema kao primarnih. I dok slušamo savjete ljekara o samoizolaciji, što rjeđem kretanju i ostvarivanju kontakta sa što manje ljudi, mi ostajemo u svojim udobnim kućama zanemarujući da je nekim članovima_cama našeg društva upravo to najveći problem – ostati kući i ostati siguran/sigurna.

Kontaktirali smo organizacije koje vode sigurne kuće kako bismo vidjeli da li su nastali novi problemi sa kojima se suočavaju pored onih uobičajenih. Jedan od glavnih problema sa kojima se ove organizacije suočavaju jesu finansiranje i opstanak sigurnih kuća, jer se često, umjesto iz budžetskih sredstava, sigurne kuće finansiraju iz sredstava koje prikupe organizacije pri kojima su osnovane, a što u trenutnim uslovima predstavlja naročit problem. Dobili smo odgovor od „Vive žene“ Tuzla i Fondacije lokalne demokratije. Iz sigurne kuće U.G. „Vive žene“ navode kako su preduzete sve potrebne mjere za zaštitu, poput dezinfekcije, nošenja maski, ograničenog kretanja i zabrane posjeta. Najveći problem sa kojima se suočavaju sigurne kuće su ograničena finansijska sredstva koja bi trebala biti obezbijeđena putem javnih poziva iz budžeta Federacije BiH, a koja još uvije nisu dobili jer javni pozivi nisu objavljeni. Strahuju da će rebalansom budžeta planirana sredstva biti preusmjerena za druge namjene. Upućeni su apeli za pomoć i podršku, međutim još uvijek nisu dobili niti jedan odgovor. Zbog nedostatka sredstava, postoji vjerovatnoća da neće biti u mogućnosti da pruže tretman i smještaj u sigurnu kuću svim žrtvama nasilja. U sigurnoj kući koju vodi Fondacija lokalne demokratije trenutno boravi 25 žrtava nasilja (ukupni kapacitet je 35), privremeno su obustavljeni smještaji u sigurnu kuću jer ne postoje izolacione prostorije u koje bi mogli smjestiti nove korisnice, i to je upravo i najveći problem ove sigurne kuće. Ne postoji ni alternativno rješenje gdje bi žrtve nasilja boravile potreban period izolacije kako bi se potvrdilo nepostojanje virusa nakon čega bi im se omogućio smještaj u sigurnu kuću i kompletan terapijski tretman.

Navode da bi država u ovakvoj situaciji trebala da donese određene mjere kako bi se omogućilo pružanje pomoći i podrške žrtvama nasilja. Do sada niti jedan nivo vlasti nije prepoznao izolaciju kao uzrok povećanja nasilja u porodici, unatoč zabrinutosti za ovaj problem o kojem su se očitovale brojne međunarodne i domaće nevladine organizacije. Sredstva planirana u budžetu FBiH ne smiju biti smanjena rebalansom budžeta i potrebno ih je što prije staviti na raspolaganje sigurnim kućama i to po pojednostavljenoj proceduri.

Bosna i Hercegovina bi trebala uključiti sigurnost žena i prevenciju nasilja u nacionalni plan borbe protiv pandemijske krize. Na to je ukazao i generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres, navodeći da nas je korona virus sve smjestio u kuće, mjesto gdje bismo se trebali_e osjećati najsigurnije, a koje je za neke izvor najvećih prijetnji. Stoga je pozvao vlade svih država da poduzmu mjere neophodne za pružanje što efikasnije podrške žrtvama nasilja u porodici, obzirom da je, nastupanjem pandemije, u velikom broju zemalja zabilježen rekordan broj prijava nasilja u porodici.

Pitali smo i za povećanje broja prijavljenih slučajeva nasilja, što je bilo očekivano obzirom da su žrtve zatvorene sa svojim nasilnicima, te praksa u brojnim državama je pokazala da je izolacija uzrokovala porast broja slučajeva nasilja u porodici. U sigurnoj kući u Modriči već raspolažu procentualnim podacima koji ukazuju da je, otkako su uvedene mjere ograničenja kretanja, došlo do povećanja nasilja nad ženama. U martu 2020. godine zabilježeno je 22% više poziva putem SOS telefona u odnosu na isti period 2019. godine, kažu iz Udruženja građana Budućnost koje vodi sigurnu kuću u Modriči.

Međutim, ostale sigurne kuće još uvijek ne raspolažu egzaktnim podacima na osnovu kojih bi mogli uporediti broj prijavljenih slučajeva nasilja tokom pandemije sa prethodnim periodom. No ono što njihovo iskustvo pokazuje jeste da se nasilje povećava kada partneri provode više vremena zajedno, a značajan faktor za povećanje nasilja u porodici je i nezaposlenost, teška materijalna situacija i siromaštvo. Stoga, kako je pandemija rezultirala svim navedenim faktorima, možemo očekivati povećanje nasilja, ali ne i veći broj prijavljenih slučajeva jer tokom izolacije počinioci više borave kod kuće, što pojačava njihov kontrolirajući položaj: žrtvama je oduzet telefon, ograničen im je pristup društvenim mrežama, ograničeno im je kretanja i kontakt sa komšijama i prijateljima. Sa druge strane, subjekti zaštite imaju ograničene resurse za pomoć žrtvama nasilja, zbog skraćenog radnog vremena, opterećenosti drugi radnim zadacima, zbog posljedica izazvanih Corona virusom, što dodatno utiče na žrtve da prijave nasilje, jer se žene boje da neće dobiti adekvatnu pomoć i u tom slučaju biti dodatno izložene bijesu nasilnika jer su prijavile nasilje.

Zbog svega navedenog, iz sigurnih kuća apeluju na sve građane_ke da, ukoliko sumnjaju da se u njihovoj blizini vrši nasilje ili znaju da u porodicama koje poznaju postoji historija nasilja, povremeno provjere da li je sve u redu (pokucaju na vrata, pozovu telefonom), dogovore sa ženom koja je žrtva određeni način šifrirane komunikacije u slučaju nasilja, te provjeravaju kada nasilna osoba izađe iz stana i posjete ženu koja je žrtva nasilja kako bi provjerili da li i kako joj mogu pomoći. Žrtve nasilja treba ohrabriti da se ne boje prijaviti nasilje. Uputiti ih da je važno da imaju neku osobu od povjerenja koja će ih povremeno kontaktirati na telefon i provjeriti kako je. Također, jedan od načina je da žrtva nasilja može napisati na papir svoje osnovne podatke, koje će ukoliko npr. izlazi samo u pratnji nasilnika, na neki način dati osobi u trgovini, apoteci i sl. uz napomenu da joj je potrebna pomoć i da prijave nasilje.

Pokažimo svoju solidarnost, obratimo pažnju na dešavanja u našoj neposrednoj blizini, čitajmo izraze lica naših prijateljica, komšinica, kolegica i prijavimo nasilje.

Kontakti putem kojih žrtve nasilja u porodici, ali i njihovi_e sugrađani_ke mogu prijaviti nasilje:

Fondacija lokalne demokratije

Telefon (Kanton Sarajevo): 033 222 000,  FBiH broj 1265.

SOS telefon je dostupan 24/7, pružamo psihološku podršku i pomoć za krizne intervencije, dajemo informacije i savjete za dalje korake kada je u pitanju zaštita od nasilja u porodici. Na SOS telefon se može podnijeti i anonimna prijava za nasilje na osnovu koje možemo poslati policiju na adresu ili obavijestiti nadležni organ starateljstva-službu socijalne zaštite.

Mail: psihološka.podrška@bih.net.ba, shelters.1@bih.net.ba

Besplatna pravna pomoć: pravna.podrška@bih.net.ba ili na telefon +387 33 570 560

 

U.G. Vive žene Tuzla:

SOS telefon: 1265

Također, sve žrtve nasilja ili osobe koje su svjedoci nasilja u susjedstvu ili obitelji, mogu pored SOS telefona pozvati na brojeve telefona Udruženja građana „Vive Žene“ 035 224 310 ili 035 224 311.

Pored toga za žrtve koje imaju pristup društvenim mrežama, mogu uputiti poruku na FACEBOOK profil

Također, putem broja telefona 061 042 308 svi klijenti i klijentice mogu dobiti pomoć i podršku, kako psihološku kriznu pomoć i podršku zbog trenutne krize izazvane Corona virusom, tako i zbog nasilja uporodici. Broj je dostupan za aplikacije Viber, Messenger i Whatsapp.

 

„Medica“ Zenica

Telefon: 062 800 858

Psihološko i pravno savjetovalište: 032 463 920

Mail: medica1@bih.net.ba

 

Fondacija „Lara“ Bijeljina

SOS telefon – 1264

Telefon 24h – 066 810 800

Mail: ngo.lara@teol.net

 

„Udružene žene“ Banja Luka

SOS telefon: 1246

Mail: office@unitedwomenbl.org

Facebook nalog: Fondacija Udružene žene.

 

„Žena BiH“ Mostar

Telefon: 036 550 339

Mail: zenabih@bih.net.ba

 

U.G. „Budućnost“ Modriča

SOS telefon: 1264

Dežurni telefon: 066 616 864

 

„Žene sa Une“ Bihać

Telefon: 037 220-855

Mail: zena-una@bih.net.ba

Prenosimo: https://soc.ba/covid-19-i-nasilje-nad-zenama/