TEMA: EKONOMSKO OSNAŽIVANJE ŽENA U UNSKO-SANSKOM KANTONU

Autorica: mr.sci. Neira Raković

Ekonomsko osnaživanje žena važan je i neodvojiv dio rodne ravnopravnosti žena i ženskih ljudskih prava. Vjeruje se da su ova prava žena bila važna i prije, no nisu bila prepoznata kao takva niti su ih teoretičari i praktičari nazivali tim imenom. U novijoj historiji primjećujemo da su ekonomska prava i slobode žena i njihova ravnopravnost s muškarcima trend i da su mnogi, barem deklarativno, opredijeljeni da podrže i borbu za rodnu i ekonomsku ravnopravnost. U tom pravcu zanimljiva je Pekinška deklaracija u kojoj se navodi: „Iskorjenjivanje siromaštva temeljeno na održivom ekonomskom razvoju, društvenom razvoju, zaštiti okoliša i društvenoj pravdi zahtijeva sudjelovanje žena u ekonomskom i društvenom razvoju, jednake mogućnosti te puno i ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca kao nositelja i korisnika održivog razvoja po mjeri čovjeka.” Deklaracija ekonomsko osnaživanje žena vidi kao neodvojivu komponentu održivog razvoja društva po mjeri čovjeka i ide korak naprijed. Pored toga, vlade zemalja učesnica Četvrte svjetske konferencije o ženama u Pekingu su odlučile da će u budućnosti: „Promicati ekonomsku neovisnost žena, uključujući zapošljavanje, te iskorijeniti stalno prisutan i rastući teret siromaštva na ženama rješavajući strukturne uzroke siromaštva kroz neekonomske promjene, osiguravajući svim ženama kao bitnim čimbenicima razvoja, uključujući one iz ruralnih područja, ravnopravan pristup proizvodnim resursima, mogućnostima i javnim uslugama.” Od tada pa do danas možemo reći da je dosta toga učinjeno na promociji ekonomske neovinosti, ali je upitan krucijalni rad na rješavanju stvarnih uzroka neravnopravnosti žena i muškaraca u pristupu proizvodnim resursima i mogućnostima i javnim uslugama. Upitan je jer su statistički podaci još uvijek poražavajući, pogotovo kada govorimo o BiH. Evropski parlament, pod pritiskom djelovanja ženskih nevladinih organizacija, te činjenice da je danas govoriti o pravima žena, deklarirati se kao tijelo/organ/političar koji podržava ta prava zaista cool i neophodno za opstanak u evropskoj politici, usvojio je 03.10.2017. godine Rezoluciju o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u. Uzimajući u obzir brojne zaključke, Evropski parlament u dijelu I. Opće napomene navedene Rezolucije smatra da su „ekonomska participacija i osnaživanje ključ za jačanje temeljnih prava žena, te im omogućuju da postignu ekonomsku neovisnost, izvrše uticaj u društvu i imaju kontrolu nad svojim životima, i da probiju „stakleni strop” koji sprječava da se u poslovnom životu s njima jednako postupa kao i s muškarcima; stoga potiče ekonomsko osnaživanje žena s pomoću političkih i finansijskih sredstava“. Nadalje, Evropski parlament ističe da „niske stope zaposlenosti žena i isključenost žena u pogledu zapošljavanja nepovoljno utiču na ekonomsko osnaživanje žena“, te da su „jednake mogućnosti na tržištu rada prvenstveno od presudne važnosti za svaku pojedinu ženu.“

U Rezoluciji se predlaže set mjera i instrumenta za poboljšanje ekonomskog osnaživanja žena koje treba da ostvare intencije i opredjeljenja Evropskog parlamenta. Iako pozdravljamo ovakve odluke koje se donose u EU-u u smislu potvrđivanja da je ekonomsko osnaživanje „ključ jačanja temeljnih prava žena …” odnosno „od presudne važnosti“, u našoj državi nam je potrebna implementacija konkretnih mjera, a ne samo promocija i priča o važnosti ekonomskih prava.

U Biltenu Službe za zapošljavanje USK-a za jesen 2018. se navodi: “U ukupnom broju lica koja traže zaposlenje u novembru mjesecu žene učestvuju sa 20.473 ili 53,93 %.” Ova brojka je jasan pokazatelj da su sva ta deklarativno – proklamativna obećanja podrške ženama kroz brojne „programe pomoći ženama u pri zapošljavanju“ neadekvatna i/ili nedovoljna i bez značajnog učinka. Osim toga, tokom rada na terenu sa ženama kako iz urbanih tako i iz ruralnih područja, uvidjele smo da je situacija još teža u odnosu na brojke koje se zvanično navode, dok su pri tom žene jasno i snažno poručivale upravo ono što je potvrđeno u Rezoluciji Evropskog parlamenta – ekonomska sloboda nam je ključna i presudna i trebamo podršku.

Imajući u vidu navedene podatke i iskustvo rada na terenu, tim organizacije Glas žene napravio je procjenu kroz direktnu posjetu ženama u različitim područjima USK-a. Radi se o ženama koje posjeduju prethodno znanje o poljoprivrednoj proizvodnji, te imaju želju i volju da se bave poljoprivredom, a nezaposlene su, s dvoje ili više djece, ekonomski ovisne od muškaraca, bez ikakvih primanja i sl. Ove žene su isticale kako bi ih dodjela plastenika ekonomski osnažila jer bi mogle proizvoditi povrće koje mogu plasirati na tržište, ali i koristiti za vlastito domaćinstvo. Nakon toga uputili smo molbu za podršku Turskoj razvojnoj agenciji koja nam je ove godine odobrila podršku za sedam plastenika, a očekuje se odobrenje za osam plastenika u narednoj godini. U oktobru ove godine ovlaštena firma je isporučila i postavila plastenike ženama korisnicama. Dolazak plastenika žene su (pogotovo u doba pandemije uzrokovane korona virusom) dočekale s velikom radošću i ova po njima „konkretna mjera pomoći u ekonomskom osnaživanju“ predstvalja ohrabrenje i snažan poticaj. U toku je već sjetva različitih kultura u plastenicima – salata, luk, špinat i drugo. Ova mjera omogućiće ženama da samostalno ekonomski privređuju i zarađaju, čime će postati ekonomski neovisne i ravnopravne s muškarcima u svojoj zajednici.

Kao ilustraciju ekonomskog položaja žena navodimo podatke Službe za zapošljavanje USK-a za ljeto 2020. godine: „U ukupnom broju lica koja traže zaposlenje u junu mjesecu žene učestvuju sa 19.717 ili 55,99 %.” Međutim, nadležne državne, federalne i kantonalne vlade nisu poduzele nijednu značajnu mjeru koja će ekonomski osnažiti žene. Gender centar Federacije BiH potpisao je ugovor sa Udruženjem poslovnih žena u BiH o provedbi projekta Osnažene žene za snažne zajednice – Podrška poticajnom okruženju za razvoj poduzetništva žena u Federaciji BiH. Osim medijski promoviranih aktivnosti kao što su radionice, sastanci i sl., javnosti nisu poznati relevantni rezultati ovog projekta i mjera Gender centra Federacije BiH. Ukoliko nadležni organi ne implementiraju odgovarajuće mjere, ekonomska „ključna prava žena“ predstavljaće samo teze s kojima političari manipuliraju. Bez značajne podrške stranih donatora nevladinim ženskim organizacijama koja će biti takve prirode da omogućava konkretno dodjeljivanje resursa i osnovu za ekonomsko osnaživanje žena, djelovanje tih organizacija u pravcu ekonomskog osnaživanja ostaće limitirano. Potrebno je uložiti više energije i zagovaranja prema vlastima i donatorima kako bi se napravile vidljivije promjene u ekonomskom osnaživanju žena u Bosanskoj krajni, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Lokalne zajednice bi u svojim Gender akcionim planovima (ako ih imaju) trebale predvidjeti konkretne mjere za ekonomsko osnaživanje prilagođene lokalnim potrebama i izdvajati više sredstava iz budžeta gradova/općina za implementaciju tih mjera. Smisao planova se gubi ako ih ne prate finansijske mjere iz budžeta.

Nevladine organizacije bi u narednim godinama trebale vršiti monitoring implementacije Gender akcionih planova, te bi svi zajedno trebali napraviti reviziju njihovog učinka u lokalnim zajednicima uz donošenje novih preporuka i mjera.

Bihać, 03.11.2020.godine

Informacija o autorici:

Neira Raković je članica Koordinacionog odbora Ženske mreže BiH.

Magistrica prava, Neira je posebno aktivna u svojoj lokalnoj zajednici Bihaću na ostvarivanju ženskih ekonomskih, socijalnih i političkih prava.

---