Piše: Masha Durkalić

U Sarajevu je 8. marta predstavljen AFŽ Arhiv, jedinstvena online zbirka koja svjedoči o postojanju i djelovanju Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine, koju su kreirale umjetnice i aktivistice Andreja Dugandžić i Adela Jušić, članice Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena. Nakon više od dva mjeseca postojanja arhiva, Andreja i Adela za Žensku mrežu govore više o procesu sakupljanja podataka za arhiv, o značaju AFŽ-a i tome zašto je potrebno i danas znati šta je AFŽ, nakon toliko godina od prestanka njegovog rada, kao i o promjeni politike Jugoslavije koja je za žene, kako kažu, inicirala “jednu drugu vrstu hladnog rata”

AFŽ Arhiv je, bez sumnje, jedinstven arhivistički projekat. Velika količina materijala čija je vrijednost neosporna na ovome je web siteu dostupna u vidu periodike/časopisa, audio materijala, knjiga, dokumenata i fotografija, a glavni je zadatak “očuvati i obznaniti istorijske dokaze o radu i djelovanju Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine, učešću žena u Naroodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalističke Jugoslavije”. Osobe najzaslužnije za kreiranje AFŽ Arhiva su Andreja Dugandžić i Adela Jušić, umjetnice i aktivistice, koje su kao članice Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena odlučile da se upuste u izazov rekonstrukcije antifašističke borbe žena BiH i Jugoslavije.

Andreja objašnjava da ideja o kreiranju arhiva postoji nekoliko godina, ali je intenzivni rad krenuo u augustu 2014, pokretanjem Crowdfunding kampanje kojom su prikupljena sredstva za inicijalnu fazu razvoja Arhiva. Do tog momenta je tema povremeno tretirana kroz njihov kolektivni, ali i individualni rad, a Andreja naglašava da ih je upravo nedostatak dostupnih informacija o djelovanju najmasovnijeg ženskog pokreta u historiji Jugoslavije naveo da krenu u pravcu kreiranja Arhiva. Tome je prethodio četverogodišnji program Udruženja Crvena “Šta je nama naša borba dala?”.

“Internet smo pročešljale u više navrata i uz izuzetak nekolicine znanstvenih radova i istraživanja koja su rađena u skorije vrijeme, informacije do kojih smo dolazile bile su prilično oskudne. Znale smo da brojni dokazi o djelovanju žena u NOB-u, AFŽ-u i u izgradnji Jugoslavije postoje, no trebalo ih je pronaći i prikupiti, što smo sebi postavile kao prvi zadatak. Tehničko rješenje, u vidu online Arhiva, uslijedilo je nakon mjeseci prikupljanja materijala, koji su potom odredili strukturu samog web sitea. Podrška koju smo dobile od profesionalnih lica (bibliotekarke Nine Karač i IT stručnjaka Feđe Kulenovića, op.a.) bila je presudna za konačnu strukturu i izgled Arhiva”, kaže Andreja.

Da živi AFŽ!

No, kako su Andreja i Adela uspjele doći do ovih materijala, kada su se i same suočile s manjkom dostupnih informacija? Objašnjenje glasi da su se jedostavno –  “razletile” na sve strane. Krenule su s bibliotekom Historijskog muzeja BiH, čije im je osoblje ustupilo građu u vidu periodike/časopisa “Nova Žena”, kao i 40-ak knjiga, koje se danas nalaze na online arhivu. U međuvremenu su radile na kontaktima s drugim institucijama, između ostalog i sa Arhivom BiH, koji je također dozvolio digitalizaciju građe. “Rad u Arhivu BiH je bio jako naporan, obzirom da se radilo o deset tomova korespondencije centralnih, mjesnih,oblasnih, sreskih odbora AFŽ-a, tačnije 7.000 stranica (oko 4.000 dokumenata) koje smo fotografirale za buduću digitalizaciju/obradu. Ostali prikupljeni materijal dobile smo i od privatnih lica, a kako se rad na Arhivu nastavlja, planiramo proširiti naše istraživanje i suradnje sa institucijama van Sarajeva. Već smo uspostavile komunikaciju i načelno dogovorile suradnju sa Tuzlom i Banja Lukom”, kaže Andreja.

Iako ističu da je informacija o pokretanju AFŽ Arhiva bila zanemarena od strane elektronskih i printanih medija, vijest se ipak uspjela proširiti. “Povratne informacije su sjajne i mi smo zaista zadovoljne rezultatima. U proteklih dva mjeseca, arhiv je imao 3.137 jedinstvenih posjeta. Posjete su uglavnom regionalne, ali ima dosta pregleda i iz drugih zemalja.”Pri samom dolasku na sajt, posjetitelja/icu dočekuje poruka “Da živi AFŽ!”, kao i sljedeći citat: “Ovdje su svjedočanstva o masovnoj borbi žena, svjedočanstva jedne generacije za koju nije bilo dilema.Revolucija ima svoje pjesme, svoje zastave, svoju krv. “Sve za front”.”, koji potiče iz časopisa “Žena danas” (broj 275). Posjetitelji/ice potom web site mogu istraživati po rubrikama Zbirke i Dokumenti, a sve je materijale moguće i downloadati.

O značaju AFŽ-a je suvišno govoriti, ali Adela i Andreja ističu da je bitno sjetiti se masovnosti i konkretnih rezultata koji su bili rezultat ženskog udruživanja – “u toliko mjeri da su danas takvi rezultati nezamislivi, gotovo pa naučno-fantastični”.“Treba imati na umu da AFŽ jeste djelovao prema načelima Komunističke partije Jugoslavije, koja su do otprilike 1951. godine bila afirmativna i osnažujuća za žene, no ispostavilo se da je brza i masovna emancipacija mogla prerasti u političku silu, koja ipak nije odgovarala sistemu koji ju je prethodno podržao i omogućio. Vjerujemo da su žene Jugoslavije iskorištene, da je njihova ravnopravnost legitimizirana u korist ‘općeg’ prosperiteta, a kada se on donekle uspostavio, žene su opet vraćene u privatnu sferu doma, u kojem se ta emancipacija zaustavlja”, objašnjavaju Adela i Andreja.

Hladni rat za žene

Godine 1953. AFŽ se (samo)ukinuo, uz obrazloženje da ne mora postojati posebna organizacija koja tretira žene i ženska pitanja, već da država ima zadatak da se njima bavi, odnosno da su ona integrirana u politiku socijalističke Jugoslavije. “Nestanak AFŽ-a sa političke scene Jugoslavije predstavlja kraj aktivnog, borbenog i udruženog, masovnog djelovanja žena na prostorima bivše Jugoslavije. Arhivom se toj, boljoj prošlosti, želimo vratiti, kako bi je mogle oživjeti i nastaviti”, ističu ove aktivistkinje.

Koliko im je bilo važno održati kontinuitet sa vremenom postojanja AFŽ-a pokazuje i činjenica da su na predstavljanju arhiva u Sarajevu 8. marta bile prisutne i žene koje su i same učestvovale u aktivnostima AFŽ-a. U pitanju su bile Lucija Mravić i Stana Nastić, obje borkinje u NOB-u, koje obje imaju preko 90 godina, ali su još uvijek dobrog zdravlja i sjećanja. “Do njih smo došle preko Udruženja boraca narodnooslobodilačkog antifašističkog rata Centar Sarajevo, čije su članice. Razgovori s njima su nam bili nevjerovatno značajni i osnažujući, njihova iskustva svjedoče upravo o tom revolucionarnom periodu kada je ravnopravnost bila bliže nego danas”, govori Adela.

Trenutni online oblik arhiva nije finalan – on se i dalje razvija i raste. Ostao je veliki dio materijala koji još uvijek nije digitaliziran i uploadan, tako da je pred Adelom i Andrejom još puno posla na obradi materijala, kao i na daljem prikupljanju. U međuvremenu kreiraju nove suradnje po BiH i u regionu. Adela Jušić je prošlog mjeseca kreirala rad Eto nam ženau sklopu Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Titovom bunkeru u Konjicu. U pripremi se isključivo koristila dokumentima, periodikom i knjigama sa Arhiva, a u pitanju je bio digitalni print i kolaž od fotografija i teksta od 30-ak metara kvadratnih koji problematizira upravo promjenu politike spram žena, njihovih prava i dužnosti u periodu odmah nakon Drugog svjetskog rata i 1953. godine kada je ukinut AFŽ. “Iste te godine počeo se graditi Titov bunker u Konjicu. Jedna vrsta drugačijeg hladnog rata te godine počela je i za žene”, kaže Adela.