Porazna činjenica da u Bosni i Hercegovini većina roditelja koji su sudskom presudom nakon postupka razvoda braka obavezni davati izdržavanje djetetu tu obavezu izbjegavaju, tj. ne poštuju sudske presude koje ih na to obavezuju, nosi značajne posljedice po djecu i samohrane (odnosno samostalne) roditelje koji ostaju bez adekvatne pravne zaštite i efektivnog ostvarivanja tog prava.[1]

Neujednačeno i nepotpuno stanje pravne regulative i institucionalnog okvira u bh. entitetima  za zaštitu prava djece i samohranih roditelja u ovom smislu zahtijeva jasne i provodive prijedloge rješenja. Neuspjeh dosadašnjih pokušaja osiguranja naplate izdržavanja u BiH dodatno motivira nalaženje adekvatnog pravnog i praktičnog rješenja.

Stoga ovaj rad, svojim zalagačkim tonom, nudi doprinos pregledu i pravnoj analizi stanja i rađanju inicijativa za rješenje ovog problema.

Esej sadrži pregled i pravnu analizu stanja u ovoj oblasti porodičnog prava – obaveze izdržavanja djeteta – i toga kakve posljedice neispunjavanje ove obaveze proizvodi po siguran i stabilan život djece razvedenih roditelja. Osvrće se na pokušaje osnivanja tzv. alimentacionog fonda u entitetima BiH i glavne ciljeve i učinke takvog fonda, s osvrtom na dobra rješenja i prakse u Republici Hrvatskoj i fokusom na mogućnosti usvajanja i primjene sličnih rješenja u BiH kroz definiranje preporuka.

Ključne riječi: alimentacioni fond, porodični zakon, izdržavanje djeteta, alimentacija, razvod braka, prava djeteta, privremeno izdržavanje, samohrani roditelj, samostalni roditelj, prinudna naplata

[1] Prema istraživanju koje je prije desetak godina provelo Udruženje samohranih roditelja „Ponos” iz Banjaluke, samo 6,9% roditelja redovno plaća alimentaciju, približno 20% to radi povremeno, a čak 70% to ne učini nikada.

Što se tiče razvoda u BiH, broj razvoda se povećavao tokom proteklih godina, a prema statističkim podacima prikupljanim od 2006. godine bilježi se drastičan rast. Prema podacima Agencije za statistiku BiH (2018.), od 2008. do 2017. godine razvedena su 23.103 braka, a ukoliko uzmemo u obzir podatke iz prvih devet mjeseci 2018., taj broj je 24.805. Prema podacima Općinskog suda Sarajevo, od 1. januara do 31. maja 2018. godine podneseno je 407 zahtjeva za razvod, dok ih je za cijelu prošlu godinu bilo 911.

Esej u cjelosti možete pročitati ovdje!

Delila Hasanbegović je po vokaciji i zanimanju pravnica, programska koordinatorica u Sarajevskom otvorenom centru na aktivnostima zagovaranja za adekvatan pristup trans osoba zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim uslugama prilagodbe spola u BiH, za ravnopravnost spolova u području radnih odnosa/ na tržištu rada, kao i za reproduktivno zdravlje i prava.

Radi na magistarskoj tezi na temu obrazovanja o seksualnosti i reproduktivnim pravima u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine iz perspektive prava na obrazovanje.

Autorica više objavljenih radova na temu ljudskih prava žena i LGBTI osoba, rodne ravnopravnosti, feminističkog čitanja društvenih fenomena, reproduktivne pravde i političke participacije žena.

Teži se dalje usavršavati i djelovati u međunarodnom javnom pravu/ diplomaciji i zagovaranju za ljudska prava na međunarodnom nivou.