Piše: Masha Durkalić

Mlada Konjičanka Dajana Dangubić najuspješnija je dizačica tegova u BiH. Za Žensku mrežu Dajana govori o tome kako je i zašto izabrala dizanje tegova, o svojim motivacijama, te o još jednoj adrenalinskoj ljubavi: skokovima sa Staroga mosta.

Mlada Konjičanka Dajana Dangubić najuspješnija je dizačica tegova u BiH. U ovoj sportskoj disciplini Dajana broji velike uspjehe, a ovo su samo neki od posljednjih: osvojeno drugo mjesto na Kupu Zagrebai internacionalnom kupu u Konjicu, oba puta u konkurenciji od 12 djevojaka i osvojeno prvo mjesto na malom turniru u Jablanici sa četiri nova rekorda. Ona je prvakinja države s pet novih rekorda, te je kroz ta takmičenja zauzela dvije tjelesne kategorije do 53 i 58 kg u kojima drži rekorde. Njen trenutni rezultat je 63 kg u trzaju i 80 kg u izbačaju.

Dajana je bila jako hiperaktivna djevojčica, te je njen otac odlučio tu energiju usmjeriti na stvari kroz koje je razvijala svoj identitet: na stalne zadatke i čitanje knjiga. “Nikada me nije sputavao. Pratio me je i usmjeravao me da učim sve za šta sam bila zainteresovana. Uvijek su me privlačili alati i mašine, pa me je naučio i najrazličitijim majstorijama.” Obožavala je skakanje, trčanje i sve vrste vratolomija, a fudbal je počela igrati već u osnovnoj školi. Nakon fudbala je uslijedio rukomet, a krajem osnovne škole, njen tadašnji direktor škole i prvi trener, don Anto Ledić, ju je usmjerio na dizanje tegova.

Divovi s Neretve

“Prvi trening je bio pred kraj školske godine. Bilo je ljeto, čak i sada se sjećam svakog detalja. Upoznala sam ekipu, strašne ‘Divove s Neretve’, posmatrala sam kako s tehnikom i savršenim pokretima teg ide po putanji, kako se mišići zatežu, kako se dizači fokusiraju i pripremaju, te kako svakim novim pokušajem usklađuju tijelo da postiže nevjerovatne rezultate.” Dajana je potom dobila oklagiju (što joj je tada bilo smiješno) kako bi učila tehniku, a na prvom treningu je uspjela podići sedam kilograma, malu šipku, i to s čučnjem koji joj je donio aplauz od ekipe. “Bila sam presretna. Jednostavno se već tada vidjelo da sam rođena za ovaj sport.” Tako je postala članica Kluba dizača tegova “Neretva”.

Dajana kaže da je dizanje tegova stil života, a ne samo običan sport. “Ono zahtijeva dosta truda i van teretane. U to spadaju ishrana, odmor, oporavak od treninga i vječito ispravljanje tehnike, usvajanje znanja, nadograđivanje kroz iskustva starijih dizača, te komunikacija i saradnja s dizačima i dizačicama iz drugih zemalja, kao i konstantan rad s trenerom i suradnja.” Dajana za svog trenera Almira Karkelju kaže da je “stub svega”, a za nju je on i poput drugog oca. “On mora da zna svako naše fizičko i psihičko stanje, kako se hranimo i kako smo raspoloženi. Dizanje tegova nije sport mišića, nego rada cijelog tijela i psihe. Sve je bitno i sve treba da se uključi.” Dajana kaže da je teretana u kojoj trenira sa svojom ekipom poput doma i da su svi poput braće i sestra. Ona nije jedina žena u svome klubu – skupa s njom trenira i Almira Lizde.

Titulu najuspješnije dizačice tegova u BiH Dajana je zaradila nakon nastupa na međunarodnom kupu u dizanju tegova za žene, koji je održan u Dohi u decembru 2014. Dajana je tada bila jedina predstavnica BiH i osvojila značajan plasman: treće mjesto. Ovo je takmičenje za nju bilo veliko iskustvo, ali dodaje da ju je rastužilo kada je shvatila u kakvim uslovima rade sportaši/ce u BiH.“Da bi bio/la sportaš/ica ili se bavio/la bilo koji sportom, tvoji roditelji moraju imati novca, jer se plaćaju treninzi, oprema itd. S druge strane, u uređenim zemljama sportaši bave svojim sportovima kao poslom – treniraju, primaju redovna primanja, dobijaju opremu i uz sve to iza sebe imaju državu koja ulaže i promoviše sportiste.”

Adrenalin

Jedan od velikih Dajaninih uzora bio je njen pokojni otac. “Za njega nije postojala podjela na muško i žensko u biranju sporta, posla i slično. On je bio uvjeren da su žene sposobne baš kao i muškarci, a da su granice samo u mozgu. Moj brat i ja smo s njim imali prijateljski odnos, o svemu smo pričali i zajedno donosili odluke. Uvijek mi je govorio da smo svi rođeni sa sposobnostima koje možemo otkriti ako se duboko zagledamo u sebe, i da je najbitnija stvar spoznati sebe i biti to što jesi. To je jedini način zadovoljstva i sreće.”

Jedan od Dajaninih najvećih adrenalinskih poduhvata bio je i skok sa Starog mosta. Tačnije, skokovi, obzirom da je to uradila tri puta. “Skokovi su počeli još u djetinstvu s ocem.Često je mene i brata vodio na kupanje na Neretvu, pa smo se penjali po stijenama i skakali: brat na glavu, a ja skok zvani ‘iglica’.” Nakon što je diplomirala na Agromediteranskom fakultetu, poželjela je u Mostaru ostaviti dio sebe, pa je odlučila skočiti sa Starog mosta. Prema evidenciji Mirsada Dede Pašića, koji ocjenjuje skokove sa Starog mosta, Dajana je sedma žena koja s njega skočila, ali je i jedina žena koja je to uradila tri puta. Njeni skokovi uvijek imaju poruku – pretprošle godine je podržala JMBG proteste, dok je prošle godine nosila transparent s natpisom “Free Gaza”.

Ona kaže da je miks osjećaja u trenutku kada se priprema da se popne na most neopisiv. “Volim adrenalin, i način na koji se javlja iz straha i uzbuđenja, način na koji me pokreće i nosi. Osjećam da probijam barijere i pomjeram granice svojih mogućnosti, jer se trudim da živim svoje snove. Iz dana u dan se trudim biti bolja verzija sebe, a skok je samo jedan dio lanca kojeg gradim svojim sportskim angažmanom da bih bila ispunjena u svom životu.”

Žena si, možeš sve!

Kada je u pitanju jednakost žena u sportu u BiH, Dajana kaže: “Velika želja mi je da se u BiH počne shvatati da smo mi žene mnogo sposobnije i moćnije od ostvarivanja jedine uloge za koju nas smatraju sposobnim, a to je majčinstvo. Mi smo i pored toga hrabre i sposobne za mnogo stvari.” Djevojkama koje se žele baviti sportovima koji se tradicionalno smatraju muškim, poručuje da si ispunjavaju želje i grade svoj put. “Žena si, možes sve, samo stisni zube i probijaj led. A snaga je u nama. Život je jedna velika pozornica, ali bitno je da naučite pljeskati sami sebi.” Ona kaže da će osuđivanja, predrasuda i ljubomore uvijek biti, ali da svako od nas u sebi zna šta je najbolje za njega/nju. “Sve dok mi nešto stavlja osmijeh na lice, ja ću nastaviti to raditi.”

 

Na pitanje koji su njeni naredni planovi, kaže da ne pravi dugoročne planove. “Imam jedan cilj, a to je da sam sretna i ispunjena, a iz dana u dan se trudim biti bolja, uraditi više, ispuniti dan i spremiti se za idući!” No, narednog mjeseca je očekuju novi poduhvati. Trenutno se priprema za dva nova takmičenja: u Italiji će 13. juna učestvovati na Kupu Alpe Adria, a nakon toga s klubom ide u Sloveniju na internacionalni turnir. A, na Dan Općine Konjic, 16. juna, bit će nagrađena zlatnom poveljom grada za promociju općine i svoje sportske uspjehe.