Novi zakoni nisu doneseni –  krivični zakon nije izmijenjen, zakon o zaštiti od nasilja u obitelji je u draftu, prihvaćeni su neki zahtjevi aktivistkinja. Mi smo praktično prevareni od Ministarstva pravde i socijalne politike u Vladi FBiH. Dakle, nismo ništa uradili, a i ono što smo radili vlast je ignorisala – više puta smo u ime desetina organizacija i pojedinaca i pojedinki tražili  sastanke sa premijerom FBiH i resornim ministrima i nikada nismo dobili odgovor, kaže Miličević

Piše: Rubina ČENGIĆ

Godinu dana nakon slučaja femicida nad Nizamom Hećimović u Gradačcu, kojeg je ubica direktno prenosio na instagramu, u Bosni i Hercegovini se nije promijenilo ništa osim što je za to vrijeme ubijeno 11 žena, a predstavnici vlasti su ignorisali sve zahtjeve, ideje i inicijative organizacija civilnog društva.

Prema podacima kojima raspolaže policija samo za kanton Sarajevo, za prvih šest mjeseci 2024. godine bilo je 186 prijava slučajeva nasilja (više od jedan dnevno), policija je podnijela 179 krivičnih prijava, a izrečeno je 407 zaštitnih mjera s tim da jedna osoba može dobiti i do pet zaštitnih mjera.  Istovremeno je,  prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, evidentirano  97 fizičkih napada, oko 100 verbalnih napada, veći broj uništavanja imovine…

– Ono što je značajno jeste da su i starije žene počele prijavljivati nasilje u porodici koje očito traje godinama, ima osoba od 60 godina koje prijavljuju. No zabrinjava činjenica da su građani spremni snimati nasilje i ne prijaviti policiji, ali će često prijaviti nepropisno parkiranje – kao da nasilje nije javni problem, problem svih nas – kažu u policiji KS.

Mogao bi odlučivati i Sud u Strazburu

Aktivistkinja Jadranka Miličević iz Fondacije Cure smatra da nismo uradili ništa čime bi mogli biti zadovoljni, pogotovo u kontekstu zahtjeva koje su aktivisti/kinje poslale vlastima nakon 11. augusta 2023. godine.

– Novi zakoni nisu doneseni –  krivični zakon nije izmijenjeni zakon o zaštiti od nasilja u obitelji je u draftu i prihvaćene su neki zahtjevi aktivistkinja, ali ne vjerujem da će biti usvojen prije zime.  Mi smo praktično prevareni od Ministarstva pravde i socijalne politike u Vladi FBiH. Dakle nismo ništa uradili, a i ono što smo radili vlast je ignorisala – više puta smo u ime desetina organizacija i pojedinaca i pojedinki tražili  sastanke sa premijerom FBiH i resornim ministrima i nikada nismo dobili odgovor. Što se tiče slučaja femicida iz augusta prošle godine – informacije koje mi imamo je da je nakon femicida u Gradačcu iz avgusta prošle godine samo načelnik policije podnio ostavku i ništa više. Nisu sankcionisani ni sutkinja niti bilo ko drugi. Nakon toga smo imali 11 ubistava žena, sedam u ovoj kalendarskoj godini. U kontekstu cijele BiH sigurno ne pomažu ni organizacije poput beogradskog Božura i njima slične koje otvaraju ispostave u BiH ili deklaracija Svesrpskog sabora – kaže Miličević i ne krije nadu da će se situacija popraviti nakon lokalnih izbora.

Država je povrijedila pravo na život

Advokatica Zikreta Ibrahimović koja sarađuje s porodicom žene ubijene 11. augusta u Gradačcu na poduzimanju daljnjih pravnih postupaka, smatra da su državni organi u slučaju ovog ubistva povrijedili ljudska prava žrtve i njene porodice iz Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja je dio Ustava BiH.

– Država je povrijedila pravo na život kada nije spriječila ubistvo u situaciji kada je bilo poznato sve o ličnosti ubice, koji je u policiji Gradačca bio evidentirana kao visokorizična osoba i kada su imali uvid u kaznenu evidenciju o toj osobi. On je danima kružio gradićem tražeći žrtvu prije nego je ritualno ubija pred kamerama za što mu je trebalo više od sat vremena tokom kog ga policija nije spriječila. Teško je povjerovati da će i ostali nadležni organi, prije svega sudovi u BiH utvrditi povredu prava – kaže Ibrahimović.

Podsjeća da su u tom slučaju pozvani pripadnici Specijalne policije iz Tuzle. Naglašava da je, imajući u vidu standarde i praksu Europskog suda za ljudska prava, moguće zaključiti da je u ovom slučaju kod državnih organa bio prisutan rodno zasnovan diskriminirajući odnos prema ženi kao žrtvi. On se ogleda, ne samo u komentarima policajca prisutnog kada je žrtva tražila pomoć policije, nego u činjenici da nije  urađena detaljna analiza stvarnih postupaka policije koja je znala gdje se žrtva nalazi i u kakvoj je opasnosti, nakon poziva se nije pojavila u kući koja se nalazi tri minuta vožnje od stanice policije iako je u tom vremenu možda mogla spriječiti nasilni ulazak u kuću gdje se nalazila žrtva.

– Zbog okolnosti ovog slučaja smatram da je prava adresa obraćanje Sudu u Strasbourgu sa zahtjevom da utvrdi kršenje prava na život u vezi sa diskriminatornim odnosom odgovorne vlasti u odnosu na ženu kao žrtvu – kaže Ibrahimović.

Podsjećanja radi, Evropski sud za ljudska prava je 2008. godine, po tužbi  Valentina Nikolaeva Bevacqua iz Bugarske (koja 2000-te godine nije dobila adekvatnu zaštitu usljed nasilja u porodici zbog čega se 2001. godine, uz podršku pravnih nevladinih organizacija, Bugarske fondacije za rodna istraživanja i Interights, obraća tom Sudu) je obrazložio da “poštovanje privatnog i porodičnog života može uključivati obavezu održavanja i primjene u praksi adekvatnog pravnog okvira koji pruža zaštitu od krivičnog djela nasilja od strane privatnih lica.”

– Kada je Sud konačno izrekao presudu 2008. godine, utvrdio je da je država Bugarska prekršila Konvenciju jer nije sprovela ove pozitivne obaveze. Ovaj slučaj i oni koji su usledili pred Sudom, uneli su revoluciju u razumevanje nasilja u porodici, od privatnog čina počinjenog uz široko rasprostranjenu nekažnjivost, do shvatanja o kršenju ljudskih prava, protiv čega su države dužne da se bore – piše u  istraživanju Instituta za uporedno pravo iz Beograda Nasilje nad ženama u međunarodnom pravu.

Podsjećanja radi, Evropski pravni standardi u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici nalažu da je nasilje nad ženama kriminalizovano i adekvatno kažnjeno; da su opravdanja na osnovu kulture, običaja, vjere ili takozvanih razloga časti neprihvatljivi za bilo kakav čin nasilja nad ženama; da žrtve imaju pristup posebnim mjerama zaštite tokom istražnog i sudskog postupka, da organi reda odmah reaguju na pozive za pomoć i adekvatno upravljaju opasnim situacijama nasilja.

Mrtva slova na papiru

Istovremeno, BiH je potpisala ili ratificirala niz međunarodnih akata koji je obavezuju da se bori protiv nasilja u porodici: UN CEDAW Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena; Bečku deklaraciju; Deklaraciju UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama, Pekinšku deklaraciju, UN-ovu Rezoluciju Savjeta bezbednosti 1325 o ženama, miru i bezbjednosti, UN-ovu Rezoluciju o intenziviranju napora na sprječavanju i eliminisanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama…

Dostupni podaci za BiH govore da je  48% žena pretrpjelo seksualno i rodno zasnovano nasilje, da se u 84% slučajeva nasilje u porodici i intimnim vezama nikada ne prijavi, da oko 70% istraga o slučajevima  prijavljenih nadležnim tužilaštvima bude obustavljeno, zbog blagih kazni su mnoge žrtve nasilja, njihova djeca i najbliži izloženi stalnom i brutalnom nasilju…

A možda  smo se ipak pomakli naprijed

Iz Agencije za ravnopravnost spolova u BiH kažu da je u proteklih 12 mjeseci urađeno mnogo što još uvijek nije dovoljno, ali jeste pomak.

– Prije svega policija i tužilaštva u cijeloj BiH radi s mnogo više discipline: češće izriču pritvor, prave ozbiljnije procjene rizika, provjeravaju da li prijavljeni za nasilje imaju oružje ili istoriju prijava za nasilje…. Na državnom nivou je usvojen plan mjera za otklanjanje primjedbi GREWIO komiteta i sada se od nižih nivoa vlasti traži da rade u skladu s  tim, a definisano je i 26 hitnih mjera čiju provedbu ćemo provjeravati na krjau godine. U Republici Srpskoj je povučen novi zakon o zabrani nasilja u porodici, ali je uspostavljena ozbiljna disciplina u policiji, Distrikt Brčko je konačno usvojio zakon o zabrani nasilja u porodici, u Federaciji je bilo nekoliko ozbiljnih aktivnosti u saradnji s OSCE-om i UN Women kroz koje su povezani kantonalni ministri unutrašnjih poslova koji su dobili ozbiljne preporuke i oni već rade na izmjeni propisa, izradi smjernica za postupanje, jačanju kapaciteta, obukama….  U narednom periodu ćemo izraditi i vebinare za policajce za unaprjeđenje znanja o nasilju i razumijevanju tog fenomena.  Parlament FBiH je u proteklom periodu bio dosta aktivan po ovom pitanju, ozbiljno radi i Ministarstvo pravde u Vladi FBiH, možda ne dovoljno brzo, ali rade i spremni su prihvatiti sugestije za unapređenje – kaže Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije.

Danijela Huremović iz tuzlanske organizacije Viva Žene smatra da u BiH nedostaje jaka grupa i pokret koji će znati definirati i tražiti poštivanje ljudskih prava, djelovati iz revolta i biti istrajni u svojim namjerama.

–Slučaj ubistva žene i djece u Tuzli nije imao odjek u medijima. Informacija da nije bilo prijava nasilja, pa posljedično ni propusta u radu subjekata zaštite nije smjela dovesti do toga da taj slučaj prođe bez ozbiljnijeg i aktivnijeg odgovora društva – kaže Huremović.

Ona naglašava da se u proteklih godinu dana nije promijenilo ništa  što se tražilo čija je odgovornost umjesto da se pokaže empatija prema porodicama ubijenih i poduzmu mjere kako bi se novi slučajevi prevenirali.

– Vidljivo je da se ozbiljnije pristupa prijavama nasilja, koriste se raspoloživi resursi u zajednici za pomoć žrtvama, povećan je broj prijava nasilja, svaku prijavu nasilja prati i zahtjev za izricanje zaštitnih mjera kao i dosljedno izricanje zaštitnih mjera, povećan je broj smještenih osoba u sigurne kuće. Ali, u praksi i dalje postoje brojni problemi koje treba sistemski i proceduralno riješiti kao na primjer veliki broj odustajanja od prijava nasilja, problemi u realizaciji zaštitnih mjera, nedovoljna suradnja institucija, nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i slično – kaže Huremović.

Dodaje da su preventivne aktivnosti slabe, nema dovoljno znanja i ekspertize ili volje da se uradi preventivne.

– Kako to da imamo toliko oružja, kakvo nam je mentalno zdravlje građana, da li se adekvatno pomaže ljudima koji se obrate za pomoć zbog nekog problema, radimo li procjenu rizika u slučajevima nasilja i da li je radimo kvalitetno, da li okrećemo glavu i osjetimo strah od nasilnika šta će uraditi ako prijavimo da zlostavlja ženu i djecu? Brojna su druga pitanja koje trebamo rješavati na nivou društva, pojedinca, institucija, nivoa vlasti i države – poručuje Huremović.

Edukacija i razgovor su ipak najvažniji

Edisa Demić iz Udruženja Dignitet u Mostaru koje pruža podršku žrtvama nasilja ističe da žene danas češće prijavljuju nasilje, ali i dalje ga trpe, uglavnom zbog socijalnih razloga, brige za djecu i nedostatka podrške porodice, niskog samopouzdanja. Smatra i da je nakon slučaja femicida u Gradačcu rad sigurnih kuća olakšan zahvaljujući većim sredstvima, ali da se u Federaciji BiH još  čeka šta će uraditi Ministarstvo pravde vezano za izmjene ili dopune Krivičnog zakona.

– Dignitet i JaBiH EU u saradnji s EU provode projekat  Unaprjeđenje pravne i društvene matrice za sprječavanje femicida i nasilja nad ženama u okviru kog organiziramo radionice sa ženama u ruralnim područjima i na gotovo svakoj radionici čujemo priču o nasilju, bilo o ličnim ili iskustvima bliskih osoba. Uspostavili smo  www.digitalnaklinika.ba koja je resurs za edukacije o prevenciji nasilja. Naša edukacija obuhvata i policajce – nedavno smo se sreli s jednom od njih koji je izjavio da je krivično djelo samo fizičko nasilje, a ne i psihičko ili seksualno. S druge strane, policajci koji su prošli naše obuke sada primjenjuju tehnike vođenja intervjua sa žrtvama u skladu s naučenim znanjima. Prošle godine je više od 515 profesionalaca prošlo obuku, ove godine više od 80 ih je sudjelovalo u jednodnevnim treninzima. Međutim, još uvijek mnoge žene odustaju od prijave nasilja jer procedure traju predugo i pri tom ne razumiju da je lažno prijavljivanje također krivično djelo. Postoji i problem nedovoljne provedbe zaštitnih mjera zbog nedostatka osoblja, Zavod za besplatnu pravnu pomoć u našem kantonu (HNK) još  nije dostupna, a važno je  da bude –  to je zakonska obaveza, a i bio bi na usluzi žrtvama nasilja, kaže Demić.

A u resornim ministarstvima šute

Iz Ministarstava pravde i Ministarstva za rad i socijalnu politiku u Vladi FBiH nisu odgovorili na pitanja šta je  urađeno u  proteklih godinu na suzbijanju ili smanjenju broja slučajeva femicida. Pitali smo i koliko je u Ministarstvo došlo različitih inicijativa za izmjene zakona i procedura koje su kreirale organizacije civilnog društva, a koje se odnose na zaštitu od nasilja nad ženama i na koji način ih je Ministarstvo vrednovalo/analiziralo ili odgovorilo kreatorima/kama, Nismo dobili odgovor ni na pitanje u kojoj fazi je rad Komisije osnovane s ciljem da kreira izmjene zakonodavstva u kontekstu femicida – šta su radili do sada i da li su i ako jeste – koje akte/prijedloge/inicijative ste uputili prema Parlamentu FBiH.

S druge strane Narodna skupština RS je bez obrazloženja povukla prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici koji je u nacrtu usvojen jednoglasno.

Učesnici na javnoj raspravi o ovom zakonu kažu da su na svim raspravama bili predstavnici crkve i udruženja koja zagovaraju nepoštivanje rodnih prava. Aktivisti/kinje za borbu protiv nasilja u porodici uporište za ovakav potez NS RS nalaze u detaljima Deklaracije koja je usvojena na Svesrpskom saboru.