Jednoroditeljske porodice – Mapiranje prava i potreba samostalnih roditelja/ki na području općine Centar Sarajevo
Država Bosna i Hercegovini je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje postavljaju standarde koji se tiču zaštite ljudskih prava i sloboda i kojima se insistira na uvažavanju dostojanstva svih pojedinki i pojedinaca. Pored toga, Bosna i Hercegovina je na državnom nivou usvojila, između ostalog, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije. Kroz različite sociološko-pravne analize ona se može prepoznati kao školski primjer diskrepancija između de iure
i de facto stanja ravnopravnosti svih osoba. Ipak, čak i onda kada se u analizama (pre)naglašava dobro de iure stanje, oblast porodičnog zakonodavstva se može izdvojiti kao ona oblast koja nužno traži određene korekcije. Čak i međunarodni standardi koji se tiču unaprjeđenja porodičnog života otvoreni su za dalju debatu.
Naime, ovo je oblast u kojoj dolaze do izražaja sve diskrepancije različitih ideoloških pozicija što može biti predmet posebne rasprave. Ostavljajući po strani ove sporove, a imajući u vidu dosadašnja istraživanja, ovdje je potrebno ukazati na nekoliko bitnih uvida koji su rezultat dosadašnjih istraživanja u Bosni i Hercegovini. Spuštanje politika ravnopravnosti, od međunarodnih standarda, preko nacionalnog i entitetetskog zakonodavstva, do lokalnih nivoa koji načela pretvaraju u politike čijim učincima građanke i građani najzornije svjedoče u svojim svakodnevnim životima, pokazuju da je opredjeljenost za ravnopravnost velikim dijelom tek deklarativna. Na posebno loše stanje u oblasti rodne ravnopravnosti u lokalnim zajednicama ukazuju brojna istraživanja (Čaušević, 2012; Durkalić, 2015; Miftari, 2015; Žarković, 2017; Ždralović, Popov-Momčinović i Hrnjić-Kuduzović, 2018; Ždralović i Popov Momčinović, 2019). Ova istraživanja na direktan i indirektan način detektiraju i
probleme jednoroditeljskih porodica koje se često ne prepoznaju kao posebno osjetljiva kategorija. U navedenim istraživanjima se naznačava i da su razvedene žene vrlo često, posebno u manjim sredinama, izložene stigmatizaciji (v. Žarković, 2017, str. 143). Pri tome, formalno-pravno, one nisu ni identificirane kao samostalne roditeljke iako su često u situaciji da samostalno preuzimaju
roditeljske dužnosti. Štaviše, ni termin samostalni roditelj/ka nije formalno-pravni termin, iako se njegov znatno reducirani sadržaj pojma može prepoznati u porodičnim zakonima u Bosni i Hercegovini. No, o samim terminološkim nedaćama biće više riječi u nastavku ove publikacije.
