Indira Bajramović direktorica je Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost“ grada Tuzla koje se zalaže  za poboljšanje položaja romske djece, žena i djevojčica kao i ostalih ranjivih kategorija. Udruženje žena Romkinja “Bolja budućnost” je jedna od članica Inicijative “Građanke za ustavne promjene”. Razgovarale smo s Indirom Bajramović o ustavnim reformama  i preporukama za poboljšanje položaja žena i djevojčica u bh. društvu s posebnim fokusom na nacionalne i druge manjinske grupe.

Kako ocijenjujete političku situaciju u BiH u odnosu na žene i djevojčice, kakav je njihov položaj i ima li nekih poboljšanja ili pogoršanja?

“Mislim da su su žene u BiH nedovoljno zastupljene u politici, da ih nema na mjestima gdje se donose odluke. Nad ženama se vrši mobing, kao i da nažalost još uvijek rade više ili isto kao i muškarci, a za to su manje plaćene. Također, mislim da su žene u BiH diskriminisane na više načina i da trpe torturu ne samo od porodice, nego poslodavca i društva. Kada su žene u pitanju vrlo često se ne poštuju zakoni, konvencije i sva druga dokumenta koja štite žene. Često su opstruisane da napreduju u karijeri i radu od strane muškaraca.

Kada govorimo o djevojčicama mislim da imaju loše uzore (razni reality) na TV, vrlo često nisu zaštićene od dječaka u školi i na ulici. Neke stupaju rano u bračnu (bolje rečeno u vanbračnu zajednicu) pod pritiskom roditelja, ne završavaju školu, to se na kraju negativno odražava u njihovom daljem životu jer trpe nasilje, vrijeđanja, a posebno nisu konkuretne na tržištu rada i ekonomski su ovisne.

Zahvaljujući radu NVO-a možemo reći da ima poboljšanja, ali svakako da nismo zadovoljne jer može to i bolje. Institucije trebaju da rade na zaštiti žena, djevojaka i djevojčica, te da se koriste dostupni mehanizmi. Treba da se poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, Izborni zakon i svi drugi dokumenti i konvencije kada govorimo o djevojčicama (djeci). Mislim da međunarodne organizacije i NVO u saradnji sa institucijama, mogu doprinjeti da se ovakav položaj žena i djevojaka promjeni. Promjena ima, ali svi imamo još dosta posla da postignemo da su žene ravnopravne i da ravnopravno učestvuju u svim sferama našeg društva.“

Šta mislite o ustavnim reformama u BiH po pitanju nacionalnih manjina i/ili drugih manjina? Možete li nam dati kratki osvrt kako se to reflektuje na žene, osobito žene Romkinje?

“Mislim da je Ustav BiH diskriminirajući u odnosu ne samo na nacionalne manjine, nego i na druge koji se ne izjašnjavaju kao jedan od konstitutivnih naroda u BiH. U Ustavu BiH piše Ostali –ko su ili šta su Ostali?  U BiH živi 17 priznatih nacionalnih manjina od kojih je romska nacionalna manjina najbrojnija i ne shvatam zašto samo tri konstitutivna naroda. Po čemu su oni konstitutivni, ko je odlučio da baš oni budu konstitutivni? Mislim da i sam Ustav BiH  kao najvažniji dokument jedne države u ovom slučaju naše BiH, baš i ne ide u prilog ženama jer znamo da bi se svi zakoni na nižim nivoima trebali donositi u skladu sa Ustavom. Dodatni problem predstavljaju entiteti i kantoni koji opet imaju svoje Ustave i zakone, a koji su uzgred različiti i dok dođemo do lokalnog nivoa imamo problem sa harmonizacijom istih, sa ostvarivanjem osnovnih ljudskih prava, a već gore sam pomenula da se zakoni baš i ne primjenjuju u praksi.“

Kako izgleda vaša svakodnevna borba za bolji položaj žena u našem društva?

“Ja sam puno angažovana kroz svoj posao i rijetko sam kod kuće. Stalno sam na putu, ali ja sam izabrala da se bavim ovim poslom i da dam svoj doprinos u svakoj aktivnosti gdje mogu, kako bi  pitanje i neravnopravan položaj žena i djevojaka, a posebno Romkinja i drugih ranjivih kategorija bilo vidljivo. Dajem svoj doprinos u pisanju raznih izvještaja, dokumenata koji se tiču žena i djevojaka, ali i drugih bitnih tema. Idem često van granica BiH na konferencije i tamo govorim o položaju žena i djevojaka u BiH, o tome koliko one koriste mehanizme za zaštitu ljudskih prava, mehanizme protiv diskriminacije i nasilja u porodici. Razmjenjujemo iskustva sa drugim zemljama kako u regiji tako i šire jer mislim da se naš glas mora čuti i moramo se nametnuti sa našim zahtjevima ako želimo promjene. Pored toga puno zagovaram, istražujem i nekad imam osjećaj da mi fali vremena tokom jednog dana za sve što moram uraditi. Kad sam kod kuće pokušavam vrijeme provesti sa porodicom.“

Navedite nam minimalno tri stavke koje ugrožavaju vaša ustavna prava koja bi trebalo da vam budu garantirana?

“Pa ako možemo da biramo, onda bi trebalo da možemo biti i birani kao nacionalne manjine, a naš Ustav BiH to ne dozvoljava. Ako u Ustavu BiH stoji da garantuje prava svim građanima to se baš ne bi reklo, jer na svakom koraku nekom građaninu ili građanki se krše prava. Mislim da naš Ustav BiH treba da bude građanski jer sada to nije i da uistinu svi građani/ke budu zaštićeni Ustavom BiH.“

Da li vjerujete u promjene Ustava BiH? Koje su vaše preporuke za ubrzanje tog procesa?

“Što prije to bolje jer ovako ne ide! Mislim da se Ustavom mogu regulisati mnoga pitanja kada je država i rukovodstvo iste u pitanju, ali naravno i druga važna pitanja.”

Intervju vodila: Vildana  Džekman, aktivistkinja i feministkinja Fondacija CURE i PR Inicijative “Građanke za ustavne promjene“

PRENOSIMO: https://gradjankezaustavnepromjene.wordpress.com/2020/01/15/ko-su-ili-sta-su-ostali-u-bih