Piše: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Delegacija Bosne i Hercegovine je 19. jula 2013. godine Komitetu za eliminaciju svih oblika diskriminacije nad ženama podnijela Četvrti i peti periodični izvještaj o stanju ravnopravnosti spolova u BiH. Ovaj izvještaj je veoma obiman i obuhvata brojne oblasti, u kojima je došlo do napretka u odnosu na Treći periodični izvještaj, koji je podnešen 2006. godine.  U Izvještaju su opisani pomaci u sljedećim oblastima: diskriminacija žena; promovisanje jednakosti između žena i muškaraca; eliminacija stereotipa i predrasuda; trgovina ženama i eksploatacija žena kroz prostituciju; politički i javni život; učešće žena u diplomatiji i međunarodnim odnosima; državljanstvo; obrazovanje; rad penzija i socijalna zaštita; jednakost u pristupu zdravstvenoj zaštiti; razne oblasti ekonomskog i društvenog života; položaj žena na selu; jednakost pred zakonom; brak i porodični odnosi.

U izvještaju se prije svega govori o pomacima u oblasti diskriminacije žena. Tako se navodi da je došlo do značajnih izmjena i dopuna Zakona o ravnopravnosti spolova BiH (amandmani 2009. godine), gdje su redefinisane odredbe, pojmovi i definicije ovog Zakona, te su posebno naglašene obaveze organa vlasti na svim nivoima u procesu postizanja principa ravnopravnosti spolova. 2009. godine Parlamentarna Skupština BiH je usvojila i Zakon o zabrani diskriminacije BiH, koji uključuje spol, spolno izražavanje i seksualnu orijentaciju kao zabranjene osnove za diskriminaciju. Vijeće ministara BiH je usvojilo Gender akcioni plan BiH (prvi za period 2006-2011., dok je drugi je usvojen za period 2013-2017.), kao strateški dokument u oblasti ravnopravnosti spolova u BiH, a 2009. godine potpisan je Sporazum o zajedničkom finansiranju Programa implementacije GAP-a (FIGAP program), čime je uspostavljen finansijski mehanizam za provedbu GAP-a  BiH.

Dio izvještaja koji se tiče promovisanja jednakosti muškaraca i žena se posebno bazira na zaštitu materinstva, gdje se kao poseban i značajan pomak ističe Odluka Ustavnog suda BiH. Apelacioni postupak pred ovim sudom je pokrenut na inicijativu potpredsjednice Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničog doma PS BiH, a zbog činjenice da u BiH porodiljska naknada i prava koja se tiču porodiljskog odustva zavise od mjesta prebivališta, što znači da nemaju sve žene jednaka prava u ovoj oblasti. Ustavni sud je donio odluku kojom zaključuje da je član Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH, koji se odnosi na ovo pitanje, diskriminatoran i suprotan odredbama Ustava. U odluci se navodi i da se porodiljsko odustvo naročito odnosi na prava žena da ne budu diskriminisane, te je time poslana jasna poruka da ono mora biti jednako za sve zaposlenice bez obzira na mjesto prebivališta.

Što se tiče eliminacije stereotipa i predrasuda posebna pažnja je posvećena nasilju nad ženama. U izvještaju se navodi da su štampane brojne publikacije koje se tiču ove teme, a sa ciljem edukacije i obavještavanja javnosti, došlo je do pokretanja raznih kampanja, 2008. godine uspostavljanja SOS linija za pomoć žrtvama nasilja u porodici u Federaciji BiH, a ovakva SOS linija u Republici Srpskoj postoji od 2005. godine. Usvojena je Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici za  BiH (2009-2011.), dok je poslednja Strategija je usvojena za 2013-2017. godinu.

U dijelu koji se tiče trgovine ženama i ekspoatacije žena kroz prostituciju ističe se da su poduzete određene mjere za sprečavanje trgovine ljudima kao što su: uspostavljanje Fonda za pomoć žrtvama trgovine ljudima u 2008. godini, provođenje aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti javnosti o trgovini ljudima, obuka kadrova Granične policije BiH, rad međunarodnih organizacija koje se bave prevencijom i borbom protiv trgovine ljudima sa djevojčicama i ženama koje pripadaju ranjivim grupama. Usvojen je državni Akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije (2008-2012.). Usvojeni su amandmani na Krivični zakon BiH, koji uključuju definiciju trgovine ljudskim bićima u skladu sa međunarodnim standardima.

U oblasti političkog i javnog života, posebna pažnja je posvećena položaju žena u politici, na sudovima, u oružanim i policijskim snagama, te u sindikatima. Agencija za ravnopravnost spolova  je organizovala konferencije čija je tema bila upravo ova oblast, a provođena su i istraživanja (o političarkama u medijima, političkoj participaciji žena…). 2010. primijećen je porast broja žena kandidatkinja na izbornim listama, u odnosu na dva ranija izborna ciklusa (2002. i 2006. godinu), ali ponovo je broj izabranih muškaraca bio znatno veći od broja izabranih žena. Što se tiče Oružanih snaga i policije, primijećeno je da se žene u malom broju prisutne na mjestima odlučivanja u Oružanim i Policijskim snagama, one se u malom proju i prijavljuju na oglase za prijem u Oružane snage (2008. godine se od 3600 kandidata_tkinja prijavila 21 žena). Što se tiče sudova i tužilaštava, prema podacima navedenim u ovom izvještaju, tu je zastupljenost žena oko 64%.

U dijelu koji se tiče rada penzija i socijalne zaštite, pažnja je posvećena posebno pravima po osnovu rada, nezaposlenosti i izboru zanimanja, privatnom sektoru, pravu na penziono i invalidsko osiguranje, te socijalnoj zaštiti. Agencija za ravnopravnost spolova BiH je izradila amandmane na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi BiH, ovi amandmani su usvojeni od strane Parlamentarne Skupštine BiH, a odnose se na postizanje ravnopravne zastupljenosti spolova u komisijama za izbor državnih skužbenika_ca. Analizom prava koja se odnose na rad i prava u vezi sa radim pokazano je da je većina zakona iz ove oblasti usklađena sa standardima ravnopravnosti spolova. Ali, u praksi dolazi do kršenja ovih zakona. Rad inspekcija u ovoj oblasti je neefikasan, a i kaznena politika je veoma slaba. Brojna kršenja postoje u vezi sa ostvarivanjem prava na porodiljsko odsustvo, žene se zbog straha da će izgubiti posao, vraćaju sa porodiljskog odsustva nakon 1-2 mjeseca, iako je predviđena mogućnost tajanja ovog odsustva do jedne godine. Postoji diskriminatorna praksa oglašavanja, ili pozivanja na zaposlenje samo jednog spola, kao i otkazi za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva. Mlade žene su često izložene direktnoj diskriminaciji prilikom zapošljavanja, postavljaju im se nedopuštena pitanja o planiranju porodice i o eventualnoj trudnoći.

Poseban problem predstavlja nezaposlenost. Mogućnost žena u našoj državi da odgovore na zahtjeve tržišta rada je ograničena mnogim faktorima: patrijarhalno poimanje uloge žene, nizak nivo obrazovanja i informiranosti žena u ruralnim oblastima, favoriziranje muškarca pri zapošljavanju, slaba kreditna sposobnost… Postoje i stereotipi o ženskim i muškim zanimanjima koji su veoma duboko ukorijenjeni u našem društvu. Država je poduzimala razne aktivnosti kako bi se stimulisalo zapošljavanje kroz davanje poticajnih sredstava poslodavcima.

Donešene su Strategije zapošljavanja na državnom i entitetskim nivoima.

-Strategija zapošljavanja u BiH za 2010-2014, kojom je predviđeno povećanje stope zaposlenosti žena, vođenje statističkih podataka na osnovu spola, sprečavanje rada na crno i sl.

-Strategija zapošljavanja u FBiH za 2009-2013. fokusirana je na nezaposlene mlade osobe, žene, stariju radnu snagu, nekativne osobe, osobe sa posebnim potrebama i Rome. Dio Strategije koji se odnosi na radnosposobne žene ima za cilj povećanje stope zaposlenosti primarno neaktivnih žena.

-Strategija zapošljavanja u RS-u 2010-2014. kao konkretne ciljane grupe kojima prijeti opasnost od nezaposlenja navodi omladinu, žene, starije radnike_ce…Ovom Strategijom se daje poseban naglasak na povećanje stope zaposlenosti žena.

Posebna pažnja je posvećena i položaju žena koje žive u ruralnim područjima. One su izložene siromaštvu i na više načina su ograničene u ostvarivanju prihoda. Vlada Republike Srpske je donijela zaključak na osnovu kojeg je izrađen i usvojen Akcioni plan za unapređenje položaja žena na selu u RS-a do 2015. godine. Ovaj plan predstavlja prvi ovakav plan u regiji. Vlada FBiH usvojila je dokument: Osnovne strategije ruralnog razvoja, ali on predstavlja polaznu tačku u procesu izrade strateškog plana.

Pored navedenog u ovoj oblasti su rađene razne ankete, publikacije, projekti…

Prema zakonskim propisima svaka osoba, bez obzira na spol ima pravo na ostvarivanje socijalne i zdravstvene zaštite, ali razlika ipak postoji i posebno se odnosi na žene iz ruralnih oblasti i žene koje su pripadnice ranjivih grupa. Za određeni broj žena pristup informacijama u oblasti zdravstvene zaštite je sve otvoreniji zahvaljujući djelovanju nevladinih organizacija, te razvoju medija i komunikacijskih tehnologija. Ali bez obzira na navedeno, postoji velika neiformiranost u našem društvu o zakonskom okviru kojim se reguliše zdravstvo, a što je povezano sa činjenicom da je ova djelatnost regulisana velikim brojem propisa.

U periodu od razmatranja Trećeg periodičnog izvještaja BiH je ratifikovala, ili pristupila sljedećim međunarodnim i regionalnim dokumentima:

Međunarodna Konvencija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka (2012.); Opcioni protokol na međunarodnu Konvenciju o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (2012.); Konvencija o pravima lica sa invaliditetom (2010.); Opcioni protokol na Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog  i degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja (2008.); Evropska Konvencija o sprečavanju mučenja, neljudskog ili degradirajućeg postupanja (2008.); Konvencija Vijeća Evrope o djelovanju protiv trgovine ludskim bićima (2008.).

Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ženama objavio je svoja Zaključna zapažanja na kombinovani četvrti i peti periodični izvještaj Bosne i Hercegovine. Komitet je pohvalio napredak koji je postignut od razmatranja trećeg periodičnog Izvještaja, koji je Bosna i Hercegovina podnijela 2006. godine, u preduzimanju zakonodavnih reformi, u oblasti unapređena institucionalnog i političkog okvira sa cilјem ubrzavanja ukidanja diskriminacije žena i promovisanja rodne ravnopravnosti, te osiguravanja primjene međunarodnih standarda i ratifikacije ili pristupanja novim međunarodnim i regionalnim instrumentima.