Razgovarala: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Ovo nije samo moja borba, ali sam odlučila da budem na čelu!

Lejla Hairlahović je magistrica evropskih studija i doktorantica etnologije i kulturne antropologije na Sveučilištu u Zagrebu. Prijavila se na objavljeni konkurs u Agenciji za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta BiH u martu 2014. godine, za radna mjesta višeg stručnog saradnika za visoko obrazovanje i višeg stručnog saradnika za osiguranje kvaliteta. Položila je ispit općeg znanja, na istom je osvojila maksimalan broj bodova, kao i dvojica kandidata, koji su primljeni na radna mjesta.  Za jednog od njih joj je već ranije rečeno da će biti zaposlen jer je tu odradio pripravniči staž. Komisija je odradila intervju sa njima i ocijenila ih nakon što su svi završili razgovor. Tako se utvrdila rang lista po kojoj jedan kandidat dobija maksimalnih 30 bodova, drugi 29, a Lejla 28 bodova.

Nakon ovoga Lejla se obraća Agenciji sa zahtjevom za uvid u konkursnu dokumentaciju. Na uvid dobija samo tabele o bodovanju, bez imena članova komisije i bez njihovih komentara i zabilješki. Na pitanje na osnovu čega su kandidati dobili određeni broj bodova, rečeno je da je to diskreciono pravo svakog člana Komisije. Lejla se nalazi na listi eksperata pri Agenciji, prošla je sve obuke za stručnjake koji ocjenjuju i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, a kandidat koji je primljen nije. Kaka  Komisija nije uzela kao prednost navedene činjenice, Lejla  konstatuje da je jedini kriterij kojim se Komisija vodila diskriminatorski kriterij u odnosu na spol, nacionalnost i prebivalište jer je jedino ona kandidatkinja iz entiteta Federacija BiH i u prijavi je kao nacionalnost navela da je Bošnjakinja.

Lejla je odlučila da se bori za svoja prava. Nakon što je njena žalba odbijena od strane Odbora državne službe za žalbe, iskoristila je mogućnost obraćanja Sudu Bosne i Hercegovine. U nastavku teksta imate priliku saznati zašto se Lejla odlučila na ovaj hrabri korak i šta poručuje drugim koji se nađu u sličnoj situaciji, ali i onima koji svojim ponašanjem dovode do iste.

Nakon što niste dobili posao u Agenciji za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta BiH, podnijeli ste tužbu protiv države BiH, ali i protiv nekoliko državnih institucija (Vijeća ministara BiH, Odbora državne službe za žalbe, Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine) zbog diskriminacije na osnovu nacionalne i spolne pripadnosti, te mjesta prebivališta. I prije ste konkurisali za određena radna mjesta, na koja niste bili primljeni. Šta je ovaj put bilo drugačije i šta je to što Vas je potaklo da podnesete tužbu?

Iako sam se i prije prijavljivala na konkurse i dobijala negativne odgovore, ovaj konkurs koji je zainteresirao mnoge, bio je kap koja je prelila čašu. Na početku konkursne procedure sam pokušala saznati da li je ovo jedan od namještenih konkursa i dobila sam saznanje da je, u biti, samo jedno mjesto upražnjeno, dok je drugo rezervisano za gospodina koji je tamo radio priravnički staž. Naravno, na intervjuu je dobio maksimalan broj bodova, dok je drugi kandidat koji je konkurisao za posao u sektoru osiguranja kvaliteta dobio nešto oko jedan bod više od mene, te dobio to drugo radno mjesto. Ništa ne bi ukazivalo na nelegalnosti da upravo ja nisam na listi eksperata pomenute Agencije već nekoliko godina, da nisam uključena u proces akreditacije, te da nemam iskustvo na tom polju. Moj protukandidat se nije bavio osiguranjem kvaliteta prema službenoj evidenciji, ali je primljen. Meni su odgovorili da sam, kao, prekvalificirana. Ono što je žalosnije je da u državnoj instituciji nije bilo mjesta za mene kao nekog ko dolazi iz federalnog dijela, za nekog ko je Bošnjakinja i za nekog ko je žena. Imam akt Agencije u kojem se navodi da postoji nacionalni disbalans u istoj. Sve to me nagnalo da potražim pravni lijek. Moja priča je, nažalost, pravilo, a ne izuzetak i bit ću sretna ako se stvari pokrenu sa mrtve tačke zbog svih onih koji su uložili u svoje školovanje i koji su kompetentni da rade odgovorne poslove.

Prijavili ste se za radno mjesto višeg stručnog saradnika za visoko obrazovanje i višeg stručnog saradnika za osiguranje kvaliteta u Agenciji za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta BiH. Bilo je potrebno da prođete određenu proceduru koja se sastojala od testa općeg znanja na kojem ste osvojili maksimalan broj bodova, kao i dva kandidata koja su primljena na radno mjesto, te intervju koji je bio presudan. Na intervjuu ste od 30 osvojili 28 bodova, a kandidati koji su primljeni na radno mjesto su osvojili 29 i 30 bodova. Kako je tekao pomenuti intervju, da li ste Vi bili zadovoljni onim što ste pokazali na istom?

Kao što sam ranije rekla, nalazim se na listi eksperata pomenute Agencije, pa sam upoznata sa zakonskim okvirom te oblasti. Na intervjuu sam dobila određena pitanja na koja sam odgovorila korektno, a kasnije i u neformalnom razgovoru sa komisijom govorila o određenim problemima i iskustvima u oblasti visokog obrazovanja. Bila sam zadovoljna onime što sam pokazala na intervjuu.

Nakon što ste zatražili konkursnu dokumentaciju na uvid, dobili ste samo tabele o bodovanju, a na Vaše pitanje zašto ste dobili određeni broj bodova odgovoreno da svaki član Komisije ima pravo na diskrecionu ocjenu. Smatrate da ste diskriminisani na osnovu nacionalne pripadnosti, spola, te mjesta prebivališta. Na osnovu čega ste donijeli taj zaključak?

Osim tabela, dobila sam i neki dokument koji oni nazivaju zapisnikom, a što, u biti, to nije. Na moje pitanje o tome zašto sam ja dobila nešto oko jednog boda manje, predsjednica Komisije mi je rekla da je to diskreciono pravo svakog člana Komisije. Dakle, bila sam kvalificiranija od obojice kandidata, ali njihova prednost je bila što dolaze iz entiteta RS gdje je i sjedište Agencije, što nisu Bošnjaci kao što sam ja, te što su muškarci.

Uskoro je glavna rasprava na Sudu BiH, što zahtijeva angažiranje advokata_tice.  Da li Vam je neko ponudio pravnu pomoć, ili ste se sami morali snalaziti? Koje su tvrdnje tužene strane?

U stalnom sam kontaktu sa određenim advokatima, ali sve je to bilo na moju inicijativu. Tvrdnje tužene strane su da nije bilo diskriminacije i da je Komisija sve obavila kako treba. Bila bih sretna da se stvari pokrenu sa mrtve tačke i da se olakša put promjena zbog svih onih koji dolaze.

Vi ste  doktorantica na Sveučilištu u Zagrebu, nalazite se  na listi eksperata pri Agenciji za visoko obrazovanje, prošli ste sve obuke za stručnjake koji ocjenjuju i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, članica  ste Komisije domaćih i međunarodnih stručnjaka za akreditaciju visokoškolske ustanove „Univerzitet u Sarajevu“. Da li ste ikad mogli i zamisliti da  ćete nakon što ste uložili toliko vremena,  truda i novca u Vaše obrazovanje i usavršavanje imati problem da se zaposlite? Zašto se to dešava, ne samo Vama, nego i mnogim obrazovanim i sposobnim mladim ljudima?

To je ono što najviše vrijeđa. Moje poslijediplomsko školovanje (magistarski i doktorski studij) koštali su oko 30.000KM i za to smo se kreditno zadužili moji roditelji i ja. Onda imate situaciju da dođete na konkurs i da vas ocjenjuju ljudi koji imaju niži stepen obrazovanja od vas, a nerijetko vas ocjenjuju ljudi koji uopće nemaju dodirnih tačaka sa predmetnom oblašću. Nedavno sam pročitala izjavu direktora Agencije, Huseina Nanića, koji se zabrinuto pita da li Evropa ima smišljeni projekat po kojem izvlači najbolje stručnjake iz BiH i na taj način siromaši BiH. Moj komentar na to je da takvi kao on koji se nalaze na odgovornim funkcijama tjeraju obrazovane i sposobne svojim vođenjem države i institucija, jer, da se ne lažemo, lakše je upravljati ljudima koji su malo ili nimalo obrazovani. Mi, obrazovani, smetnja smo ovom konceptu vođenja države.

Ljudi Vas podržavaju jer ste jedna od rijetkih koja je smogla hrabrosti da se bori i javno istupi u ovakvoj situaciji. Da li imate neku poruku za one koji_e se susretnu sa ovim problemom, ali i za one koji_e svojim ponašanjem dovode do istog?

Ovo nije samo moja borba, ali sam se odlučila da budem na čelu. Nisam jedina jer postoji još nekoliko procesa koji se vode u BiH i vode ih žene. To vam je jasna poruka da smo diskriminirane i da je naša borba od početka trnovita. Uvijek volim koristiti jedan citat koji sam onomad pročitala na Peščaniku, a glasio je: “Žene su u podređenom položaju u društvima gdje vladaju kafanska politika i burazerska ekonomija.” Moj savjet je da se ne odustaje iako proces dugo traje. I, da, bilo je onih koji su protiv mene jer ja, kao, nisam patriota pošto tužim državu. Takvim optužbama su progovorili oni koji su svoje radno mjesto dobili nelegalnim putem, nepoštivanjem procedura, namještenim konkursima, kupljenim diplomama i to su oni koji uživaju u različitim protekcijama. Ja im kažem da se borim protiv takve države, ali ZA neku ravnopravniju i pravedniju.