Tekst preuzet iz magazina BH Dani, rubrika: Njenih 5 minuta

Piše: Masha Durkalić

PitchWise 2014, festival ženske umjetnosti i aktivizma

Mizoginija se ima čega čuvati

Deveto izdanje festivala ženske umjetnosti i aktivizma PitchWise 2014 trajalo je od 11. do 14. septembra u Sarajevu. Kao jedini festival ovoga tipa u BiH, ovaj feministički i aktivistički kulturni događaj je ove godine ponudio jedan od najboljih programa dosad, donoseći u četiri dana izvrstan izbor dešavanja, od radionica, preko izložbi, do filmova i odličnih partyja, ali istovremeno otvorio diskusije o bitnim temama iz oblasti ženskih ljudskih prava

I dalje jedan od rijetkih feminističkih kulturnih događaja u BiH, čak i nakon devet godina postojanja, PitchWise je ove godine odlučno poručio “Mizoginijo, čuvaj se!”. Iako su dežurni kritičari društvenih i kulturnih dešavanja u ovoj poruci pronašli još jedan razlog za porugu na račun feminističkog aktivizma, organizatorice festivala, aktivistkinje Fondacije CURE, nisu se dale smesti – kreirale su jedan od najzanimljivijih i najkvalitetnijih programa koji je omogućio aktivno učešće aktivistkinja, feministkinja, umjetnica, spisateljica, muzičarki i drugih žena iz BiH, ali i inostranstva. Bit će teško posvetiti pažnju svim sadržajima netom završenog festivala, ali neki od njih se ističu značajem za otvaranje dijaloga o ženskim ljudskim pravima i afirmiranje ženske historije. Centralna tema je ove godine bila Valovi feminizma – ženska historija i feminističko nasljeđe u 21. stoljeću, dok je i slogan proistekao iz potrebe za preispitivanjem trećeg vala feminizma i dubljeg otkrivanja četvrtog vala.

Festival je otvoren promocijom knjige Zabilježene – Žene i javni život BiH u 20. vijeku, u četvrtak, 11. septembra, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Knjiga je projekat Sarajevskog otvorenog centra, a o doprinosima žena u umjetničkoj, političkoj, naučnoj, aktivističkoj, kulturnoj i ostalim sferama javnog života BiH pisale su Amila Ždralović, Aida Spahić, Bojana Đokanović, Arijana Aganović, Elmaja Bavčić, Emina Žuna, Ivana Dračo, Zlatiborka Popov-Momčinović, te Fabio Giomi i Zlatan Delić, dok je knjigu priredila Jasmina Čaušević. Kako piše u predgovoru, knjiga je, prije svega, aktivistički odgovor na sistematsko zanemarivanje doprinosa žena bh. kulturi i predstavlja pokušaj davanja skice za proučavanje historije žena u BiH. Pored ovoga, knjiga ima još dva cilja. Prvi je vezan za pravljenje baze koja će na jednom mjestu sadržavati i nova i već postojeća znanja, dok je drugi vezan za međusobno povezivanje i pravljenje mreže osoba koje se već bave i onih koje imaju interesa da se bave ženama, bilo prostorno, vremenski, ideološki ili kroz rezultate njihovog rada.

Priređivačica knjige Jasmina Čaušević za Dane kaže da su izopštenost žena iz glavnih društvenih tokova, gubitak kontinuiteta i brisanje iz kulturnog, naučnog i svakog drugog sjećanja bili pokretački motivi za stvaranje ove knjige. “Nadam se da biti zanimljivo čitati o pojedinkama i udruženjima koja su pomjerala granice ustaljenih praksi svojim nekonformističkim i hrabrim djelovanjem u okruženju u kojem su živjele. Važno nam je da dalje širimo glas o onim ženama koje su bile uspješne uprkos tome što je sve bilo protiv njih, o onim ženama koje su po prvi put u historiji ženskog roda/rada u BiH nešto radile, o onima koje su rizikovale i dale svoje živote za ideje u koje su vjerovale.”

Internacionala u hrvatskom Saboru

Još jedan od rijetkih feminističkih događaja, ciklus predavanja Neko je rekao feminizam?, našao je svoje mjesto na ovogodišnjem PitchWiseu, a ovog puta tema je bila Radnička i socijalna prava – feminističke strategije i analize. Dvosatni razgovor je moderirala Davorka Turk (Centar za nenasilnu akciju, Sarajevo/Beograd), koja je na početku dala više podataka o tome šta se dešava sa zakonima u radu u regiji i BiH. Novi zakoni o radu su u Srbiji i Hrvatskoj izglasani u julu ove godine, ali proces donošenja nije prošao bez akcija feminističkih udruženja u regionu koja se bave radnim i socijalnim pravima. Kada je u pitanju BiH, procedura je obustavljena, iako je priča oko izmjena počela još 2008.

“Zajedničko ovim zakonima su fleksibilizacija radnih odnosa (promocija nesigurnih oblika radnih odnosa – rad na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, i drugi nestandardni oblici rada poput agencijskog rada – outsourcing), fleksibilizacija radnog vremena (određuje se prema potrebama poslodavca), olakšava se otkazivanje (skraćivanje otkaznih rokova, smanjenje otpremnina), otežano je sindikalno organiziranje (uz sve manju mogućnost pregovora na sektorskim i granskim nivoima), pristup sudu, ograničava se pravo na štrajk. Time se dodatno produbljuje već postojeća podjela na tržištu rada između sigurno i stalno zaposlenih i podzaposlenih (onih koji sudjeluju u nestandardnim oblicima rada). Ovi potonji su jeftiniji, rade sa nižom razinom prava, i u stalnom strahu za egzistenciju, zbog čega uglavnom pristaju na zahtjeve i pritiske poslodavaca, i potencijalno su sredstvo pritiska na stalno zaposlenu radnu snagu.” Turk je dodala da najveći postotak podzaposlenih čine upravo – žene. “Njihov je položaj na tržištu rada sada dodatno otežan, budući da se odredbama novog Zakona o radu olakšava mogućnost otkazivanja ugovora o radu nakon proteka porodiljnog, roditeljskog, posvajateljskog i drugih dopusta.”

Svjetlana Knežević (Zagreb, Za rad spremne) je govorila o tome kako se odvijala borba protiv donošenja novog Zakona o radu u Hrvatskoj. Kako nikako nisu mogle da utječu na nedonošenje novog zakona, na kraju su uradile simboličan čin – aktivistkinje Ženske fronte za radna i socijalna prava ušle su u Sabor dok se zakon izglasavao i otpjevale Internacionalu poslije čega su izbačene iz Sabora. Tina Tešija (Zagreb, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju i Ženska fronta za radna i socijalna prava) je objasnila koje sve nesigurne oblike rada promovira ovaj zakon i kakve to konkretne posljedice ima za radnice i radnike. Gordana Stojaković (Novi Sad, Udruženje S.T.R.I.K.E) je predstavila situaciju u Srbiji vezanu za donošenje novog Zakona o radu, koja je gotovo identična onoj u Hrvatskoj kada je drastično ukidanje prava radnika i radnica u pitanju, te je govorila o udruženju S.T.R.I.K.E, koje je i počelo s radom prije nekoliko godina objavom Vodiča za štrajk. Tijana Okić iz Sarajeva je govorila o situaciji u BiH iz svoje pozicije političke filozofkinje, marksističke feminističke teoretičarke i aktivistkinje, a dala je i širi kontekst historije pitanja radničkih prava počevši priču o tome šta se u ekonomsko-političkom smislu desilo 1948. u SFRJ, kako se zemlja tada okrenula zapadnim kreditima i uslovima tržišta, te je objašnjavala zašto su današnji procesi EU integracija pogubni za radnike i radnice. Ovaj izuzetno dinamični panel, u okviru kojeg je brojna publika aktivno polemisala, moderatorica Turk je završila podacima o tome koja su sve prava radnice imale u zajedničkoj socijalističkoj prošlosti, a koja su im danas oduzeta.

Sigurne, snažne, svoje

Organizatorice kažu da je festival okupio preko 300 učesnica i oko 50 umjetnica, teoretičarki i predavačica. Najviše njih došlo je iz regije (Hrvatske, Srbije, Kosova, Crne Gore, Makedonije, Slovenije), ali tu su bile i gošće iz Njemačke, Švedske, Libanona, SAD-a, Velike Britanije, Albanije, Meksika… Mnogo pažnje je privuklo predavanje Krystel Tabet iz Bejruta, koja je govorila o ženskim ljudskim pravima u arapskom svijetu, te položaju žena i ženskom pokretu u arapskoj revoluciji. Pažnja je ponovo posvećena osnaživanju mladih aktivistkinja, za što su od ogromne važnosti bile brojne održane radionice, kao što je već kultna radionica srbijanske aktivistkinje Lepe Mlađenović Sigurne, snažne, svoje – Upoznajemo svoje emocije, suprotstavljamo se patrijarhatu, koju Lepa tradicionalno na PitchWiseu drži već nekoliko godina. Održane su i kreativne radionice crtanja grafita, izrade aktivističkih majica, radionica plesa i pokreta, radionica o aktivizmu i društvenim medijima, te video radionica na kojoj su učesnice naučile praviti video materijale.

Istovremeno, mladim aktivistkinjama i feministkinjama pružena je izvrsna šansa da predstave različite projekte i inicijative. Tako je Berina Džemailović predstavila feminističku medijsku produkciju KRIVA, čija je ideja stvaranje multimedijalnih sadržaja koji otvoreno govore o seksu, seksualnosti, rodu, kulturi, umjetnosti i marginaliziranim društvenim pokretima i aktivizmu, a spisateljica Selma Kešetović iz Tuzle je predstavila svoju knjigu poezije Bog ima miris vanilije. Aktivistkinje iz feminističko-aktivističkog pozorišta Centar za devojke iz Niša izvele su novu predstavu Čekaonica koja govori o odnosu majke i kćerke, podršci, ženskom zdravlju, abortusu i tretmanu trudnica. Nije izostao ni tradicionalno kvalitetan muzički program, s gostovanjima benda ZAA, Nine Hudej i Nine Belle (Slovenija), Jasmine i Joma Maje (BiH), te konačno, pretposljednje večeri, nastupima Sajsi MC (Srbija) i DJ-ice Dijane Tepšić iz Banje Luke.

Umjetnice su također našle svoje mjesto na festivalu, i to u okviru izložbe postavljene u Galeriji MAK tokom četiri dana trajanja festivala. Velikim djelima na ceradama, iz ciklusa Indignadas, predstavila se María María Acha-Kutscher iz Meksika, čiji je veliki rad koji prikazuje akcionu heroinu Wonder Woman također obješen i na Art kino Kriterion. Svoje radove pokazale su i Aleksandra Petković iz Srbije, umjetnica koja se fokusira na stvaranje u javnom prostoru, te Melisa Vreto iz BiH, koja radovima iz ciklusa Fragmentacija / Flesh For Fantasy (uz Objektifikaciju i Konzumaciju, drugi ciklus projekta Ženetine, završnog rada na masteru Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu) kodira ženstvenost tjelesnošću i servira pogrešni konceptualni poredak mizoginije u kojem se žene nazivaju mesom.

Slikarica Damir i slikar Tanja

Fotografijama iz ciklusa Politički (ne)korektno predstavila se i sarajevska grafička dizajnerica, fotografkinja i umjetnica, Merisa Bašić, na čijim su fotografijama žene postale muškarci s ciljem propitivanja jako značajnog problema koji se tiče jezika, a ogleda se u tome da u B/H/S jeziku još uvijek ne postoji praksa pravilnog imenovanja profesija kojima se žene bave. “Zašto bi nekome smetalo što se za žene koriste imenice muškog roda, kada znamo da je žena dio muškarca, te je svakako integrisana i u imenicama muškog roda? Priznat ćete da nezgrapno zvuči ‘slikarica Damir’, dok ‘slikar Tanja’ ipak ima smisla”, objašnjeno je u popratnom tekstu Merisinog projekta. Tako neki od Merisinih modela, Tamara, Hatidža, Marija, postaju “ljekar”, “menadžer” i “basista”, te dobijaju bradu, brkove, muške frizure, poslovna odijela i druge vizuelne simbole muškosti. “PitchWise promovira ideju da moć umjetnosti potiče i osnažuje individuu da kroz umjetnost da doprinos promjenama u društvu, tako da je ovo bila idealna prilika za promociju mog rada, koji se bavi pitanjima uloge žene u našem društvu”, kaže Merisa.

Jedan od highlighta festivala bilo je prikazivanje filma Audre Lorde Berlinske godine, 1984 – 1992, koji govori o periodu života koji je poznata američka feministkinja, koja je sebe nazivala “crnkinjom, lezbijkom, majkom, ratnicom, pjesnikinjom”, Audre Lorde, provela u Berlinu družeći se sa bijelim i crnim Njemicama, i pomažući pri stvaranju afro-njemačkog pokreta. Prikazivanje ovog filma bilo je istinski dragocjeno iskustvo, s mnoštvom inserata iz privatnog života velike aktivistkinje Lorde, koja je 1992. godine umrla od raka jetre. Autorica filma, Dagmar Schultz, koja je kompilirala inserte snimane kamerom tokom Lordeinih posjeta Berlinu, intervjuirala je brojne akterke iz tog perioda, koje su kasnije postale prominentne afro-njemačke autorice i aktivistkinje, a među njima je i njena partnerica Ilka Hügel-Marshall, koja je također prisustvovala projekciji. Na kratkoj Q&A sesiji Dagmar Schultz, koja je Audre upoznala 1980. godine, kazala je kako je glavna odlika filma to što su stvari o kojima Audre u njemu govori, a to su opasnosti od rasizma i ksenofobije i značaj ženske podrške i solidarnosti bez obzira na rasu, potpuno aktuelne i danas.

“Mislim da je ovogodišnji festival otvorio mogućnosti za snažnije i revolucionarne poduhvate žena protiv mizoginije. PitchWise je mjesto upoznavanja i zbližavanja, tolikog da imate dojam da se žene koje su se tek upoznale poznaju cijelog života. Ove godine me je to fasciniralo – bilo je mnogo mladih žena zanteresiranih za nove spoznaje”, za Dane je rekla Vildana Džekman, projekt koordinatorica Fondacije CURE, dodajući da će festival sigurno biti snažan podsticaj ženama da naprave revolucionarne pothvate u svojim lokalnim zajednicama. Zbog ovoga, ali i još mnogo toga, vrijedi se radovati predstojećem jubilarnom desetom PitchWiseu, koji nas očekuje naredne godine.