Ništa novo za nas koji smo u svijetu zalaganja za unapređenje ljudskih prava da neki zvaničnik, od nas izabrani predstavnik ili ko god drugi u našem okruženju, čija funkcija podrazumijeva da djeluje na dobrobit svih građana, iskoči sa kojekakvim izrazima koji neke od nas etiketiraju, možda i vrijeđaju. Ipak, smatram, nije to ništa teže od onog vrijeđanja inteligencije cjelokupne zajednice kad galame za govornicama i istupaju u ime istog tog naroda.

Gotovo da bi svaka njihova javna akcija trebalo da izazove nečiju reakciju, ali, zapitam se, ima li svrhe i kako poslati poruku koja će pogoditi metu, tj. Povećati svijest o odgovornosti onih koji imaju mogućnost da se njihova riječ jako dobro čuje i širi u javnosti?

Ne kažem da me ne zabrine i ne prodrma kad neko ko je nosilac javne funkcije populaciju osoba sa invaliditetom naziva invalidima, osobama sa posebnim potrebama, ne upoređuje nekakva neprimjerena ponašanja sa ponašanjem ove naše populacije, Ili kad žene sa invaliditetom, tobože gender osvješteno, nazove invalitkinjama. Nije samo riječ o pogrešnim i neprihvatljivim terminima, već o suštinskom nerazumijevanju ravnopravnosti, odnosno, različitosti kao nečeg što nas ne čini „sa posebnim potrebama“, već predstavlja jednu od karakteristika koja nam nameće drugačiji način života i nepresušan izvor promišljanja o improvizacijama kojima treba da riješimo poteškoće koje su svakodnevno pred nama i u čijem prevazilaženju treba da učestvuju i oni koji suštinski nerazumiju ni nas, ni svoju ulogu u promjenama postojećeg sistema.

Isto tako, sasvim je jasno da oni koji tobože razumiju potrebu da se na pravilan način ophode prema jednoj vulnerabilnoj grupaciji, a ne razumiju kako je to neophodno i prema svim ljudima, ne razumiju šta za ljudski rod predstavljaju ljudska prava koja su uobličena i još uvijek se uobličavaju u dokumente koje smo, očito, pro forme prihvatili kao obavezujuće i poželjne.

Smatram da isti način, ishitren, nepromišljen i nedovoljno argumentovan ukazivanja na sve ovo što ranije napisah, neće nas dovesti do rezultata. Jer mijenjanje svijesti pojedinca i zajednice maratonski je posao koji zahtjeva izdržljivost i upornost da se ponavlja lekcija koja se teško uči, a mi koji smo preuzeli ulogu da se tome posvetimo treba da budemo svjesni da samo strateškim djelovanjem možemo doći do određenih rezultata.

Veza Zih, pravnica, aktivistkinja, članica KO Ženske mreže BiH.