Piše: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Delegacija Bosne i Hercegovine je u  19. jula 2013. godine Komitetu za eliminaciju svih oblika diskriminacije nad ženama podnijela Četvrti i peti periodični izvještaj o stanju ravnopravnosti spolova u BiH. Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ženama objavio je svoja Zaključna zapažanja na kombinovani Četvrti i peti periodični izvještaj Bosne i Hercegovine.

Pozitivni pomaci do kojih je došlo u odnosu na Treći periodični izvještaj iz 2006. godine se ogledaju u određenim zakonodavnim reformama, usvajanju akcionih planova, te ratifikaciji ili pristupanju određenim međunarodnim konvencijama ili protokolima. Komitet je pohvalio napredak, koji je postignut od razmatranja trećeg periodičnog Izvještaja, u preduzimanju zakonodavnih reformi, a posebno usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine, koji uključuje spol, spolno izražavanja i seksualnu orijentaciju kao nedopuštene osnove za diskriminaciju;  amandmane na Zakon o ravnopravnosti spolova (2009.); amandmane na Krivični zakon BiH, koji ulljučuje definiciju trgovinje ljudima u skladu sa međunarodnim standardima.  Pored zakonodavnih reformi, kao pohvalno je izdvojeno i usvajanje akcionih planova i to: Gender akcionog plana BiH, Akcionog plana za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije, Akcionog plana za sprovođenje Rezolucije Vijeća sigurnosti o ženama miru i sigurnosti (2010-2013.) i uspostavljanje Koordinacionog odbora 2011. godine. Usvojena je i državna Strategija za procesuiranje ratnih zločina 2008. godine.

BiH je pristupila ili ratifikovala sljedeće međunarodne i regionalne instrumente: Međunarodna Konvencija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka (2012.); Opcioni protokol na međunarodnu Konvenciju o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (2012.); Konvencija o pravima lica sa invaliditetom (2010.); Opcioni protokol na Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog  i degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja (2008.); Evropska Konvencija o sprečavanju mučenja, neljudskog ili degradirajućeg postupanja (2008.); Konvencija Vijeća Evrope o djelovanju protiv trgovine ludskim bićima (2008.).

Mnogo veći dio Zaključnih zapažanja obuhvata glavne oblasti zabrinutosti Komiteta i preporuke povodom istih. Ove oblasti se odnise na: položaj žena u postkonfliktnim situacijama; ustavni i zakonski okvir; nacionalne mehanizme za unapređenje položaja žena; stereotipi; nasilje nad ženama; trgovinu ljudima i prostituciju; učešće žena u javnom i političkom životu; državljanstvo; obrazovanje; zapošljavanje; zdravlje; ugrožene grupe žena; brak i porodične odnose;

Što se tiče oblasti položaja žena u postkonfliktnim situacijama, Komitet je zabrinut zbog sporog tempa procesuiranja, kao i niske stope osuđujućih presuda za počinioce seksualnog nasilja. Postoje i neodgovarajuće definicije, i u državnim i entitetskim zakonima, djela seksualnog nasilja kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti, koje nisu u skladu sa međunarodnim standardima. Silovanje tokom rata se i dalje procesuira kao obično krivično djelo, a postoje i blage kaznene prakse za isto. Manjka i odgovarajuće obeštećenje za žtrve, mjere zaštite svjedoka_kinja nisu primjerene, neadekvatan je pristup žena mjerama odštete, podrške i rehabilitacije. Prisutno je mankanje mjera za otklanjanje sistematske stigmatizacije sa kojom se suočavaju žrtve seksualnog nasilja počinjenog tokom oružanog sukoba. Što se tiče navedenog, preporuke Komiteta su da BiH ubrza sprovođenje državne Strategije za procesuiranje ratnih zločina i poveća broj sudskih procesa za ratne zločine,da izmjeni relevantne krivične zakone u koje treba da uključi definicije seksualnog nasilja tokom rata u skladu sa međunarodnim standardima, a posebno definiciju silovanja kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti da bi se adekvatno izrazila ozbiljnost počinjenih zločina. Preporučeno je i da se osigura djelotvorno sprovođenje Zakona o programu zaštite svjedoka, te da razvije sveobuhvatan pristup unapređenju statusa i položaja svih žena, žrtava rata.

Komitet je u Zaključnim zapažanjima iskazao zabrinutost da Ustav ne uključuje sveobuhvatnu definiciju diskriminacije žena, te preporučuje da se tokom procesa ustavnih promjena u Ustav ugradi definicija ravnopravnosti između muškaraca i žena, ako i da se istakne zabrana direktne i indirektne diskriminacije žena u javnoj i privatnoj sferi, a u skladu sa članovima 1. i 2. Konvencije. Komitet je izrazio i zabrinutost što se u malom broju sudskih postupaka direktno pozivalo na CEDAW, ili je ona direktno primijenjena, kao i zbog malog broja žalbi na diskriminaciju na osnovu spola pred Agencijom za ravnopravnost spolova i Institucijom Ombudsmana za ljudska prava, što ukazuje na pomankanje svijesti među ženama o njihovim pravima. U skladu sa ovim Komitet preporučuje da se osigura obavezna i sistematična obuka za sudije tužioce i advokate o Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakonu o zabrani diskriminacije, kao i o CEDAW-u. Preporuka je i da se poveća svijest žena o njihovim pravima i dostupnim pravnim lijekovima.

Komitet je izrazio zabrinutost i zbog činjenice da postoji ograničena saradnja između tijela za ravnopravnost spolova i nadležnih ministarstava na svim nivoima, što dovodi do slabog provođenja Gender akcionog plana. Agencija za ravnopravnost spolova nije dovoljno vidljiva i njena pozicija unutar jednog ministarstva na nivou države može stvoriti prepreke za djelotvornost njenog rada sa drugim ministarstvima. U skladu sa navedenim Komitet poziva BiH da uspostavi mehanizme saradnje između tijela za ravnopravnost spolova i relevantnih ministarstava.

Komitet je zabrinut i zbog duboko ukorijenjenih stereotipa o ulogama žene i muškarca u porodici i društvu, te konstatuje da ovakvi stereotipi ograničavaju i koče primjenu CEDAW-a, a posebno zabrinutost izražava zbog preostalih rodnih stereotipa u školskim udžbenicima. Te je jedan od prioriteta za BiH da rodne stereotipe ukloni iz školskih udžbenika, da širi principe nediskriminacije i ravnopravnosti spolova kroz obrazovni sistem, da pojača saradnju sa civilnim društvom i ženskim organizacijama, političkim strankama, zaposlenima u obrazovanju, privatnom sektoru i medijima, da širi informacije o pravima žena u široj javnosti i određenim grupama. Izražena je i velika zabrinutost Komiteta zbog visoke rasprostranjenosti nasilja u porodici i nedostatka mehanizama za praćenje i odgovornost u pogledu provođenja postojećih strategija u ovoj oblasti na državnom i entitetskom nivou. Postoji i nedosljednja primjena zakona koji regulišu nasilje u porodici, što dovodi do nepovjerenja žena u pravosudni sistem, a prisutno je i nedovoljno prijavljivanje nasilja u porodici, blage kaznene politike, kao i veliki broj uslovnih kazni. Da bi se ova situacija poboljšala potrebno je da se ohrabre žene da prijave slučajeve nasilja u porodici, da se prikupljaju statistički podaci o nasilju u porodici, razvrstani po spolu, dobi i vezi između žrtve i počinitelja, da se osigura obuka za sudije advokate i policijske službenike o jedinstvenoj primjeni postojećeg pravnog okvira, te da se osigura podrška i zaštita, kao i rehailitacija žena žrtava svih oblika nasilja, uključujući i jačanje kapaciteta skloništa, proširenje saradnje i finansiranje nevladinih organizacija koje pomažu žrtvama.

Komitet je primijetio da postoji mali broj procesuiranja, neopravdano kašnjenje u postupcima, kao i veoma blage izreknute kazne u oblasti trgovine ljudima i prostitucije. Postoji i pomankanje djelotvornih procedura identifikacije žrtava, pogotovo kada se radi o ženama i djevojčicama iz romskih zajednica, kao i neusklađenost krivičnih zakona entiteta i Brčko distrikta sa Krivičnim zakonom BiH. Da bi se situacija popravila potrebno je da se usklade krivični zakoni enititeta i Brčko disktikta sa Krivičnim zakonom BiH, da se osigura blagovremeno kažnjavanje trgovaca ljudima, da se osigura obavezna i rodno osjetljiva obuka za sudije_tkinje, tužioce_teljke, policijske službenike_ce, da se ojačaju mehanizmi za ranu identifikaciju žrtava. Komitet ukazuje i na činjenicu da je BiH zemlja porijekla, odredišta i tranzita za trgovinu ljudima, posebno ženama i djevojčicama u svrhu seksualne eksploatacije, te i na to da se prostitucija kažnjava kao prekršaj. Komitet poziva BiH da izmijeni Krivični zakon da bi se osiguralo da žene žrtve prostitucije ne budu kriminalizovane, da se poduzmu mjere da se spriječi potražnja za prostitucijom, kao i da se kazne oni koji koriste ovakve usluge. Potrebno je i da se osigura rehabilitacija za žene koje su u procesu odustanka od prostitucije, te da se osiguraju informacije o rasprostranjenosti korištenja prostitucije za idući izvještaj.

Što se tiče učešća u javnom i političkom životu, pohvalna je činjenica da u Zakonu o ravnopravnosti spolova postoji odredba (član 20.) u kojoj se zahtijeva da učešće žena u političkom životu bude najmanje 40%, te a je povećano učešće žena u pravosuđu i državnoj upravi. Ali, postoji veoma niska zastupljenost žena u parlamentima i u izvršnoj vlasti, a i vidljivost kandidatkinja  u medijima tokom političkih kampanja. Da bi se situacija promijenila na bolje potrebno je da se razviju djelotvorni mehanizmi za primjenu kvota kako bi se povećala politička zastupljenost žena, da se uvedu procedure za djelotvornu primjenu  člana 20. Zakona o ravnopravnosti spolova, da se povećaju napori da se osigura obuka i izgradnja kapaciteta žena kako bi ušle u organe vlasti, da se nastavi inicijativa prema političkim strankama da imenuju jednak broj muškaraca i žena za kandidate_tkinje. Potrebno je i ohrabriti medije da osiguraju da kandidati_tkinje dobiju ravnopravnu vidljivost tokom predizbornih kampanja.

Primijetno je da BiH ima izrazito nisko učešće žena na tržištu rada, da se žene koncentrišu u sektorima kao što su zdravstvena njega, obrazovanje, poljoprivreda, sa ugovorima o radu na određeno vrijeme. Nema institucionalnog mehanizma za sprovođenje zabrane diskriminacije na osnovu spola i seksualnog uznemiravanja na radu, postoji nedovoljno ustanova za brigu o djeci, postoji 12 različitih režima sa različitim propisima o zaštiti materinstva, što dovodi do toga da ostvarivanje ovih prava zavisi od mjesta prebivališta žene. Potrebno je da se preduzmu djelotvorne mjere da se žene integrišu na formalno tržište rada, da se usvoje djelotvorne mjere radi ukidanja segregacije u zanimanjima zasnovane na stereotipima u vezi sa spolom, da se razbije povjerljiv i bezbjedan sistem za podnošenje žalbi zbog diskriminacije na osnovu spola i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, da se proširi pristupačnost i dostupnost ustanova za brigu o djeci, sprovede inicijativa podizanja svijesti i edukacije za oba spola o podjeli porodičnih obaveza i odgovornosti između muškarca i žene.

Nepostojanje ujednačenih zakona i politika u oblasti zdravstva dovodi do neravnopravnog pristupa zdravstvenim ustanovama, a zdravstveno osiguranje zavisi od mjesta prebivališta žene, postoji i veliki broj maloljetničkih trudnoćazbog niske stope upotrebe kontraceptivnih sredstava. Da bi se ovo poboljšalo potrebno je pojačati napore za usklađivanje sistema zdravstvene zaštite i ugradnja rodne perspektive u sve programe reforme zdravstvenog sektora, potrebno je podići svijest i povećati djelotvoran pristup savremenim kontraceptivnim metodama,uvesti obrazovanje o seksualnom i reproduktivom zdravlju koje je prilagođeno dobi.

Komitet na kraju poziva BiH da koristi Pekinšku deklaraciju i platformu za djelovanje, te podsjeća na obavezu BiH da stalno i sistematično provodi odredbe Konvencije o eliminsanju svih oblika diskriminacije nad ženama. Komitet zahtijeva da se prioritetna pažnja posveti provođenju Zaključnih zapažanja i preporuka do podnošenja sljedećeg periodičnog izvještaja. Naredni periodični izvještaj BiH treba da podnese Komitetu za eliminisanje svih oblika doskrimiancije nad ženama u julu 2017. godine.