Piše: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Konvenciju o eliminisanju svih oblika dskriminacije žena je potpisao gotovo najveći broj država članica UN-a, ali potpis mnogih država je uslovljen odredjenim ograničenjima u primjeni iste. CEDAW je konvencija sa najvećim brojem uloženih rezervi. Države koje ulažu rezerve na pojedine članove uglavnom to opravdavaju time da njihovi nacionalno pravo, tradicija, religija i kultura nisu skladni s načelima Konvencije.

U članu 28. Konvencije  izričito se  navodi da rezerve koje nisu spojive sa predmetim i svrhom Konvencije nisu dopuštene, te da se rezerve mogu povući u svako doba priopćenjem upućenom glavnom sekretaru UN-a, koji o tome obavještava sve države članice. Odbor za uklanjanje diskriminacije žena u Općoj preporuci br. 4 i Općoj preporuci br. 20 poziva države sranke, ako već moraju uložiti rezerve, da ih što preciznije i uže formuliraju i da paze da one nisu suprotne cilju i svrsi Konvencije. Prijetno je da mnoge države ulažu rezerve koje su dosta široko postavljene, tako da se ne njihovi efekti ne mogu ograničiti na samo neke odredbe Konvencije.

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država koja nije uložila nijednu rezervu na CEDAW.

Temeljne odredbe CEDAW

Članovi 2. 7. i 16. smatraju se temeljnim odredbama CEDAW konvencije.

Odbor za uklanjanje diskriminacije žena smatra da je član 2. ključan za predmet i svrhu Konvencije. Ovaj član se odnosi na mjere koje države stranke treba da poduzmu da bi provodile politiku uklanjanja svih oblika diskriminacije nad ženama. Te mjere su: unošenje načela jednakosti muškaraca i žena u nacionalne ustave i druge odgovarajuće zakone, te osiguravanje provođenja tog načela; usvajanje zakonskih i drugih mjera kojima se zabranjuje diskriminacija žena; uvođenje pravne zaštite prava žena; uzdržavanje od postupaka, ili prakse kojima se diskriminišu žene; poduzimanje odgovarajućih mjera radi otklanjanja diskriminacije žena od strane bilo koje osobe, organa, ili poduzeća; poduzimanje odgovarajućih mjera radi izmjene propisa kojima se diskriminišu  žene; stavljanje van snage domaćih krivičnih odredbi kojima se diskriminišu žene. Države koje ratificiraju Konvenciju to čine jer se slažu da se diskriminacija žena u svim njenim oblicima treba osuditi, a da bi se to doista i ostvarilo potrebno je provoditi mjere navedene u članu 2.

Član 7. se odnosi na obavezu država stranaka da poduzimaju odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u političkom i javnom životu države, a posebno da osiguraju ženama aktivno i pasivno biračko pravo; sudjelovanje u kreiranju vladine politike i pravo da obavljaju dužnost na svim nivoima vlasti; pravo na sudjelovanje u nevladinim organizacijama koje se bave javnim i političkim životom.

Član 16. se odnosi na obavezu država stranaka da poduzimaju odgovarajuće mjere kojima treba da se otkloni diskriminacija žena u pitanjima koja se odnose na brak i porodične odnose, a na osnovu jednakosti muškaraca i žena. Te mjere su: jednako pravo na sklapanje braka; jednako pravo na slobodan izbor supružnika, te sklapanje braka samo po slobodnoj volji; jednaka prava tokom trajanja braka i pri razvodu; jednaka prava i obaveze roditelja u pitanjima koja se odnose na njihovu djecu, bez obzira na bračni status; jednaka prava i odgovornosti u pogledu tutorstva, starateljstva, upravljanja imovinom i usvajanja djece; jednaka lična prava supruga i supruge, uključujući i pravo na izbor prezimena, zanimanja i zvanja; jednaka prava oba supružnika u odnosu na vlasnička prava. U ovom članu se navodi da zaključenje braka, kao i zaruke djeteta nemaju učinka, te da je potrebno obavezno upisivanje zaključenih brakova u službeni registar. Odbor smatra  da rezerve na  član  16., bez obira da li su podnijete zbog nacionalnih, tradicionalnih, vjerskih i kulturnih razloga, nisu u skladu s Konvencijom i stoga su nedopustive i treba ih preispitati,  mijenjati ili povući.

Odbor za uklanjanje diskriminacije žena je posebno zabrinut zbog broja i opsega rezervi koje su stavljene na  ove članove Do sada je nekoliko rezervi na član 2. povučeno ili izmijenjeno, a rezerve na član 16.  se rijetko povlače.

Uklanjanje rezervi

Posebni izvjestitelj, kojeg imenuje Komisija za međunarodnopravo UN-a, razmatra rezerve država stranaka, te daje svoje mišljeje i upute povodom istih. Posebni izvjestitelj smatra da je kontrola dopuštenosti rezervi primarna odgovornost država stranaka. Odbor smatra da države stranke koje su uložile rezerve na odredbe Konvencije treba da imaju mogućnost poduzeti određene radnje. Te radnje mogu biti:

(a) Nakon što je država stranka, uz poštovanje načela dobre vjere, pregledala smjernice posebnog izvjestitelja, ona može zadržati rezervu;

(b) država stranka može da povuče svoju rezervu;

(c) država stranka može “regulirati” svoju situaciju tako da  zamjeni svoju nedopuštenu rezervu dopuštenom rezervom;

(d) država se može odreći toga da bude stranka Konvencije

Odbor za uklanjanje diskriminacije nad ženama ima određene odgovornosti kao tijelo stručnjaka zaduženih za razmatranje periodičnih izvještaja država stranaka koji se njemu podnose. Odbor u svom pregledu izvještaja država članica ulazi u konstruktivni dijalog sa državama strankama i pravi zaključne komentare u kojima rutinski izražava zabrinutost zbog rezervi, odnosno zbog neuspjeha država članica da iste povuku, ili promijene.

Odbor je u dvije od općih preporuka i njegovim izjavama o rezervama pozvao države stranke da preispitaju svoja ograničenja. Uklanjanje ili promjena rezervi, osobito članova 2. i 16., bi ukazivalo na odlučnost država stranka da uklone sve prepreke za punu ravnopravnost žena i to bi dokazalo  da države žele osigurati da  žene u potpunosti sudjeluju u svim aspektima javnog i privatnog života, bez straha od diskriminacije ili posljedica koje mogu nastupiti usljed njihovog djelovanja.