Razgovarala: Masha Durkalić

Fotografije: Maša Gojić

Mlada Tuzlanka Sanela Halilović, poznata kao Sassja, nedavno je, zajedno s Remi iz Elementala, predstavila pjesmu Etikete kroz koju su se ove dvije reperke dotakle različitih predrasuda koje prate žene, ali i generalno opsjedaju društvo. Iza Sassje, koju zovu i prvom ženom tuzlanske hip-hop ekipe FM Jam, je desetak singlova koji eksperimentiraju s reggaeom, dancehallom, dubstepom, a za portal Ženske mreže BiH je ova 26-godišnjakinja govorila o radu na novoj pjesmi, o predstojećem albumu Taktički praktično, te o stanju muzičke scene u kontekstu žena MC-ica.

Nedavno si, zajedno s Remi iz Elementala, predstavila novu pjesmu Etikete. Kako je išao proces stvaranja i šta vas je inspiriralo?

U repu uvijek MC sam piše svoj tekst, to je bit te muzike. Ja sam pisala svoju strofu i refren, a Remi svoju. U pjesmi smo dale komentar na predrasude ljudi, pogrešno etiketiranje, ali sa našeg, ženskog stanovišta. Mogu definitivno reći da je većina stihova zasnovana na istinitim situacijama i našim vlastitim iskustvima. Spotom smo pokušali proširiti priču na sve vrste predrasuda, jer to nije problem koji mori samo žene.

Obzirom na tekst pjesme, potpuno je jasno da “igra” nije ista za žene u žanru muzike kojim se baviš, odnosno da ipak postoji mnoštvo stereotipa. Šta ste željele poručiti s pjesmom Etikete?

Stereotipi postoje u svim sferama našeg društva, a mi smo dvije žene koje se bave sličnom vrstom muzike, susrećemo se sa sličnim problemima i sasvim je prirodno to što smo zajedno napravile pjesmu sa ovom tematikom. Nije uvijek ista igra za muškarce i žene, ali to nije samo u rapu i nisu uvijek samo žene one koje su u lošoj poziciji. U lošoj su poziciji i muškarci koji su izabrali da budu dizajneri, plesači, da se brinu o djeci i kući, itd. Žene su po građi svog tijela, i svojoj anatomiji i fiziologiji, uglavnom nježnije od muškaraca. Jasna mi je zato podjela poslova na “muške” i “ženske”, ako je za takve poslove potrebna određena fizička snaga, ali ako je intelektualna snaga u pitanju, onda tu ne smije biti podjele. Ne smiju se diskriminirati ni žene ni muškarci.

Ponegdje na tvojoj Facebook stranici sam primijetila zlobne komentare na račun tvog rada, koji su, mora se priznati, dolazili od muškaraca. Kako generalno reaguješ na nepromišljene komentare koji površno ocjenjuju tvoj rad?

Što više radiš, privlačiš veću masu ljudi i sasvim je normalno da te neko voli, a neko ne. Neki ljudi prate moj rad i slušaju moju muziku, drugi opet ne slušaju, pa i ne obraćaju pažnju na mene, a trećima je opet dosadno pa vole napisati neki “zanimljiv” komentar i nahraniti se lajkovima za svoju glupost. Neka, to je sve ok, ni ja ne volim sve ljude na planeti.

Ti si, ako se ne varam, jedina članica tuzlanske FM Jam ekipe. Kako je došlo do vaše saradnje?

Da, jesam prva članica FM Jama, iako tu ima još žena “u pozadini” koje pomažu da sve bolje funkcioniše. Već nekoliko godina sam na reggae/dancehall sceni Balkana i od samog početka sam surađivala sa Baga Soundom koji je oduvijek poznat kao reggae odjel FM Jama. Do suradnje i druženja je dolazilo slučajno i spontano pa sam tako vremenom i zvanično postala dio ekipe.

Ovo je možda konstatacija koju često čuješ, ali i dalje nema dovoljno žena MC-ica, tako da je i tvoje bavljenje time na neki način revolucionarno. Kako si se zainteresirala za MC-ing, odakle je potaklo interesovanje?

Mislim da niko ne može tačno odrediti trenutak kada se zainteresovao/la za muziku ili neku vrstu umjetnosti. To je, čini mi se, nešto što poneseš (ili ne poneseš) iz djetinjstva i više se toga ne možeš riješiti. Mnogi ne žive od umjetnosti, ali i takvi će zauvijek svoje emocije najbolje ispoljiti pjesmom, slikom, lirikom – ako su navikli to raditi kao djeca. Tako sam ja MC-ing pronašla kao svoj najbolji izraz, a to što sam žena je samo slučajnost. Oduvijek pišem i uvijek sam voljela muziku, pa tako najviše i uživam kada to dvoje sastavim.

Kako komentiraš situaciju sa ženama koje se bave MC-ingom u regionu? Ima li napretka u poziciji žena kao respektabilnih MC-ica koje mogu parirati muškarcima?

Ne volim da komentarišem MC-ije prema tome da li su muškarci ili žene i mislim da ne treba praviti podjelu na muški i ženski MC-ing. Ne pričamo o podjeli u ragbiju ili boksu gdje su muškarci superiorniji zbog svoje fizičke snage. Ako već treba praviti podjelu, onda recimo da postoje grublji i nježniji MC-iji. Ja pokušavam balansirati negdje između. Ne znam zašto ne postoji više ženskih MC-ija kod nas, ali se,  iskreno, i ne zamaram time. Neka svako radi to što želi, a ako žene ne žele da budu MC-evi, onda i ne moraju.

Kako pišeš tekstove, šta te inspirira i koje su najčešće poruke koje sadržava tvoja muzika?

Ne postoji  šablon po kojem pišem tekst. Jednostavno svojim riječima, iskreno, prokomentarišem neku temu. Dušan Komarčević je za E-Novine prilično dobro objasnio moj rad: “Nećete u njenim stihovima naći izveštačeno busanje u grudi niti suvišnu patetiku, baš kao što joj nije interesantan ni naš balkanski društveno-politički brlog. Umesto toga, Sassjine pesme skiciraju ‘običan’ život, onaj u kojem se istovremeno prelamaju smeh, suze, rezignacija, čežnja, melanholija i spasonosna nada u bolje sutra.”

Spremaš i svoj prvi album, mada je iza tebe već nekoliko demo izdanja. Možeš li reći nešto više o njemu?

Album, iskreno, spremam već nekoliko godina. Mnogo sam pjesama izbacila, promijenila, ubacila nove pjesme i sada je krajnje vrijeme da prestanem s tim i objavim ono što sam do sada napravila. Nazvala sam ga Taktički praktično, a na njemu su, osim mene, radili Frenkie, Remi, Who See, Koolade, Kantriman, Billain, Jah Billah, Fokus i Max RubaDub. Od 3. marta će biti dostupan na svim online platformama za slušanje i kupovinu, a od 13. marta će biti dostupno i fizičko izdanje.

Šta bi poručila mlađim curama koje bi se možda željele početi baviti MC-ingom, kako ih potaći na to?

Ako neko zaista želi biti MC, onda mu/joj nije potreban poticaj od mene, već samo treba raditi to što voli. Ljudi prepoznaju ljubav i iskrenost, pa ako se uz to dodaju i hrabrost, upornost i rad, onda je sve moguće.