Sigurne kuće u Bosni i Hercegovini

Piše: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Smještaj žrtve u sigurnu kuću uzima se u obzir kao potencijalni dokaz nasilja i označava moguću potrebu za strožijom sankcijom. Sigurna kuća za smještaj i podršku žrtvama nasilja u porodici predstavlja oblik zaštite žrtve nasilja u porodici. Da bi žrtva bila zbrinuta u sigurnoj kući, potrebna je odluka donesena od nadležnih subjekata zaštite (centar za socijalni rad i policija), koja bi trebalo da sadržava razloge i opravdanje za smještaj žrtve. Sama činjenica da je žrtva prisiljena da napusti svoj dom, predstavlja dokaz angažiranosti nadležnih lokalnih javnih tijela i ustanova na pružanju podrške žrtvi i može biti značajna za utvrđivanje svih okolnosti datog slučaja. Čin zbrinjavanja može predstavljati indikaciju o stepenu ugroženosti žrtve počinjenog krivičnog djela. Pri određivanju kazne, sud činjenicu zbrinjavanja žrtve u sigurnu kuću može cijeniti kao otežavajuću okolnost.

Na teritoriji BiH postoji devet sigurnih kuća sa 173 raspoloživih mjesta. Na području Federacije BiH ima šest sigurnih kuća za smještaj žrtava nasilja u porodici. One djeluju u okviru nevladinih organizacija: Fondacija lokalne demokratije; Sarajevo, Medica, Zenica; Vive Žene, Tuzla; Žene sa Une, Bihać; Žena BiH, Mostar i Caritas, Mostar. U Republici Srpskoj djeluju tri sigurne kuće pri nevladinim organizacijama Budućnost, Modriča; Udružene žene, Banja Luka i Fondacija Lara, Bijeljina. Statistike pokazuju da je 70% korisnica nezaposleno i ekonomski ovisno od partnera, što je bio jedan od osnovnih uzroka ostajanja u zajednici sa njim. Najveći broj korisnica (38%) je u starosnoj dobi od 25 do 35 godina. Počinitelji porodičnog nasilja nisu samo partneri, postoje slučajevi gdje su počinitelji nasilja djeca (najčešće sin), kao i slučajeva nasilja od srodnika muža (braća i sestre, roditelji) koji žive u zajedničkom domaćinstvu sa žrtvom.

Sigurne kuće u Federaciji Bosne i Hercegovine

Medica Zenica pruža adekvatan smještaj ženama, djevojkama i djeci žrtvama nasilja. Boravak u Sigurnoj kući, uključuje i određene programe oporavka žrtve. Ti programi su: individualni i grupni terapijski rad, savjetovanje, porodična terapija, okupaciona terapija, medicinsko zbrinjavanje, pravna pomoć, te ekonomsko osnaživanje kroz pohađanje šestomjesečnih obuka. Ako pažljivo pogledamo razloge boravka u Sigurnoj kući Medica Zenica, vidimo da su se u prvih deset godina žene i djeca obraćala za pomoć zbog ratne traume, a da su u posljednjih deset godina dominantni razlozi obraćanja žrtava (žena i djece) nasilje u porodici, braku i porodična problematika, kao i obraćanje maloljetnica zbog seksualnog zlostavljanja i trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije.

Tokom proteklih dvadeset godina, u Medicinoj sigurnoj kući boravilo je 1.078 žena i 855 djece (ukupno 1.933). Tokom 2012. godine, Medica Zenica je nastavila pružanje kontinuirane pomoći i podrške ženama i djeci, žrtvama traume i nasilja u sigurnoj kući, kriznom centru i prihvatnoj stanici, gdje su 84 osobe (31 žena i 53 djece) zbrinute i podržane kontinuiranim individualnim i grupnim savjetovanjem. U posljednjih šest godina, Medica Zenica se opredijelila na kombinovano finansiranje iz međunarodnih donacija i javnih budžeta kako ne bi dovela u pitanje ni jedan servis koji je namijenjen za najranjivije kategorije. Dosadašnja iskustva pokazuju da su međunarodni donatori spremniji finansijski podržati nevladine organizacije, pa i Medicu Zenica, ukoliko uoče da ih u tome slijede i državne institucije u BiH. Tako već od 2007. godine, pa do danas, Medica dobiva finansijsku potporu od Općine Zenica, a od 2008. godine, ovom primjeru dobre saradnje pridružio se i Zeničko-dobojski kanton, kao i Federalna i državna resorna ministarstva. Medica Zenica ima i veliki broj stranih donatora.

Od oktobra 2000. godine, Fondacija lokalne demokratije vodi sigurnu kuću. Kapacitet skloništa je 25 korisnica_ka (10 žena i 15-ero djece). Prijem u sklonište vrši se po preporuci Centra za socijalni rad, policijskih uprava, ili NVO-a na osnovu potpisanih protokola o postupanju sa žrtvama nasilja u porodici. U periodu od 2000. do 2012. godine, u skloništu je boravilo 1.366 korisnika_ca. Ova fondacija pruža mnoge usluge u sigurnoj kući. Neke od njih su: psihosocijalni tretman, pravna pomoć, medicinska asistencija i rehabilitacija, administrativno rješavanje slučajeva nasilja, ekonomsko osamostavljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje i uključivanje u centar za žene. Od 2001. godine, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i raseljena lica KS potpisuje ugovor o sufinansiranju boravka žrtava u skloništu i prihvata ovu fondaciju kao ravnopravnog partnera u rješavanju problema nasilja u Kantonu Sarajevo, čime je obezbjeđena djelimična samoodrživost projekta. Od 2008. godine, grad Sarajevo sufinansira sigurnu kuću. Od 2008. godine, UNHCR podržava sigurnu kuću u Sarajevu. Od 2009. godine, potpisan je sporazum o saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava BiH o finansijskoj pomoći. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike već neko vrijeme kontinuirano pruža pomoć ovoj sigurnoj kući. Ostatak finansiranja sigurne kuće se vrši preko osmišljenih programa u suradnji sa raznim donatorima.

Sigurna kuća Udruženja “Žena B&H” Mostar je jedan od njihovih najvažnijih projekata. Otvorena je početkom 2004. godine i od tada predstavlja važnu komponentu u borbi protiv svih oblika nasilja i u borbi protiv trgovine ljudima u gradu Mostaru, na području HNK-a, ali i Hercegovine. Sigurna kuća koja ima kapacitetet od 28 kreveta, je jedina te vrste koja pruža sklonište žrtvama nasilja i žrtvama trgovine ljudima na području Hercegovine. Opremljena je prema najstrožijim evropskim standardima.

Sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja u porodici na teritoriji koju pokriva grad Bihać je osnovana na inicijativu Udruženja “Žene sa Une” Bihać i počela je sa radom 10.12.2005. godine. Boravak žena i djece u sigurnoj kući podrazumijeva kompletno logističko zbrinjavanje, uključujući i povremena materijalna davanja, što ovisi od mogućnosti i ne tako čestih donacija za te namjene. U protekle četiri godine u sigurnoj kući boravilo više od 200 žena i djece.

Caritasovo prihvatilište za žene i djecu u nevolji „Mirjam“ pruža utočište žrtvama porodičnog nasilja, nudi im privremeni zaštićeni smještaj te savjetodavnu, psihološku, posredničku i duhovnu pomoć. Raspolaže sa po tri dvokrevetne i trokrevetne sobe, zajedničkom kuhinjom, dnevnim boravkom, kupatilom i prostorijom za susrete.

Udruženje građanki “Vive Žene” Tuzla u okviru svog programa ima sigurnu kuću u kojoj se vrši direktan rad sa žrtvama nasilja. Žrtve nasilja se za pomoć obraćaju putem SOS telefona, redovne telefonske linije ili direktnim dolaskom u Centar na vlastitu inicijativu ili po preporuci druge organizacije ili institucije. Razgovor sa žrtvom nasilja obavlja član_ica prijemnog tima koji uvidom u problem i situaciju u kojoj se žrtva nalazi pravi plan tretmana. Tretman u sigurnoj kući podrazumijeva sigurno mjesto, gdje žrtva nasilja može dobiti adekvatnu stručnu pomoći podršku, što uključuje: kriznu intervenciju, socijalno savjetovanje, pravno savjetovanje, individualnu i grupnu psihoterapiju, body terapiju, okupacionu terapiju, medicinsku podršku, pedagoški rad sa djecom, terapijski rad sa djecom, kontakte sa članovima_cama porodice, te saradnju sa institucijama. U sigurnu kuću, žrtva nasilja može biti primljena na lični zahtjev ili na zahtjev neke od institucija. Tretman u ovoj sigurnoj kući može trajati do tri mjeseca, a u izuzetno složenim i teškim situacijama i duže.

Sigurne kuće u Republici Srpskoj

Sigurna kuća Fondacije „Lara“ Bijeljina zvanično je otvorena 1. avgusta 2012. godine, po pribavljanju Rješenja o ispunjenosti standarda za rad od strane Administrativne službe grada/opštine Bijeljina. Do sada je pomoć i zbrinjavanje obezbijeđeno za 40 žena i djece koji su preživjeli nasilje u porodici. Sa svim korisnicama_cima nastavlja se održavati kontakt i nakon završetka boravka. Stručni tim sigurne kuće čine pravnica, socijalna radnica, psihologinja i medicinska sestra koje klijenticama_tima pružaju savjetodavnu i psihološku podršku, medicinsku, pravnu i socijalnu pomoći i zaštitu prava pri kontaktu sa nadležnim institucijama. Ako u sigurnoj kući duže borave djeca školskog uzrasta, omogućen im je nastavak školovanja. Tokom boravka u sigurnoj kući, pored saniranja zdravstvenih posljedica nasilja, pravne i psihosocijalne pomoći, ženama je omogućena i radno-okupaciona terapija i savjetovanje za postizanje ekonomske samostalnosti.

Sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja u porodici na regiji koju pokriva grad Banja Luka je osnovana na inicijativu NVO “Udružene žene” Banja Luka i počela je sa radom 12. februara 2007. Smještajni kapacitet sigurne kuće je ograničen na dvadeset četiri osobe – žene sa djecom u pratnji. U sigurnoj kući u Banja Luci je stalno i povremeno radno angažovano deset osoba različitog stručnog kadra: koordinatorica sigurne kuće, diplomirana socijalna radnica, diplomirana pravnica i advokatica, domaćica, četiri medicinske sestre, klinička psihologinja, računovođa, knjigovođa i revizor. Za štićenice_ke ove sigurne kuće u okviru boravka u istoj, postoji savjetodavna i psihološka podrška kao i određene aktivnosti kao što je radno-okupaciona terapija. Broj štićenica ove sigurne kuće je u porastu koji je najvećim dijelom rezultat drugačijeg načina finansiranja koji je oslobodio plaćanja nadležne lokalne zajednice, ali i postepenog prihvatanja boravka osoba u ovim objektima kao jednog od načina pružanja pomoći. Način finansiranja sigurne kuće u Banja Luci je od samog početka rada skloništa podržan od strane lokalne zajednice grada Banja Luka, a kasnije i Vlade RS, preko Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS sa određenim promjenama svog modaliteta. Udružene žene su pronašle način sistemskog finansiranja sigurne kuće. Model finansiranja čini obezbjeđivanje 70% ukupnih sredstava iz entitetskog budžeta, dok se ostatak izdvaja iz budžeta lokalne zajednice. Finansiranje ove sigurne kuće se vrši i putem brojnih stranih donacija. Izlaskom korisnica iz sigurne kuće, rad Udruženih žena ne prestaje, tačnije on se produžava na period od osamnaest mjeseci nakon izlaska korisnice, u smislu davanja podrške u daljem osamostaljenju i praćenju kompletnog slučaja.

Udruženje građanki “Budućnost” Modriča u okviru svog djelovanja ima i sigurnu kuću. U njoj je za korisnice_ke omogućena stručna pomoć u vidu psihološke podrške i osnaživanja, pedagoškog rada, pravne pomoći, medicinske njege, kao i radne terapije.

Zbrinjavanje štićenica/ka u sigurne kuće je besplatno!

Izvori i korisni linkovi:

Agencija za ravnopravnost spolova;

Fondacija lokalne demogratije;

PRIRUČNIK – Sudska razmatranja slučajeva nasilja u porodici u BiH, Izdavač DCAF 2013. godina izdavanja 2014.