Pred kraj prvog modula Feminističke škole Žarana Papić, njeni polaznici/e govore o iskustvu pohađanja škole, te o njenom značaju za promišljanje feminističke misli u BiH

Piše: Masha Durkalić

Feministička škola Žarana Papić je inicijativa Sarajevskog otvorenog centra koja je s radom počela 11. aprila 2015, kao nastavak ženskostudijskog programa Žarana Papić koji je 1998. pokrenulo i vodilo Udruženje Žene ženama. Prvi semestar škole okupio je 26 učesnica i jednog učesnika, koji/e su pohađali dva modula: Modul 1 -Uvod u feminizme: historija, pojmovi, teorija čije su voditeljice bile Jasmina Čaušević i Aida Spahić, te Modul 2 -Država, zakon i ravnopravnost: de jure i de facto čiji su voditelji/ce bili Adnan Kadribašić i Jelena Milinović.

Posljednja predavanja prvog semestra će 27. juna održati Lejla Hadžiahmić (Rodne perspektive o nasilju, militarizmu i ratu) i Bojana Đokanović (A šta je s maskulinitetima? Kriza i izazovi) bit će održana 27. juna. Već u septembru se škola nastavlja drugim semestrom kojeg će činiti još dva modula: Kultura i ideologija i Feministička etika i politička teorija.Pred kraj prvog semestra, šest polaznica i jedan polaznik Feminističke škole Žarana Papić su za potrebe ovog teksta ispričali svoja iskustva, otkrili svoje motivacije za učestvovanje u školi, te podijelili šta očekuju od ove inicijative.

“Strašne feministkinje”

Aleksandra Kuljanin (24), koja je završila bachelor i master komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na školu se prijavila nakon što je, na osnovu opisa modula, shvatila da želi znati više o temama koje će biti obrađene. “Uvijek sam se smatrala feministkinjom, ali nisam imala suštinsko znanje o feminizmu/ima kao pokretu”, objašnjava ona. Dodatni plus bila je činjenica da stečeno znanje može iskoristiti u poslu, budući da je službenica za komunikacije i kampanje pri UN Women. Predavanjima je oduševljena, jer uključuju mnogo diskusija i razgovora – sesije je nedavno uporedila s onima iz knjige Lolita u Teheranu autorice Azar Nafisi. Među najzanimljivijim predavanjima ističe ona koja su održale Đermana Šeta (Monoteističke religije i feminizam: islam) i Zlatiborka Popov-Momčinović (Ženski pokreti u Jugoslavijama i u BiH), kao i predavanje Adnana Kadribašića o uvodu u pravnu regulativu o nasilju u porodici i ljudskim pravima općenito.

Aleksandra smatra da je najveći doprinos škole uvezivanje ljudi koji žele razgovarati o feminizmu. “Škola je uspjela spojiti osobe različitih profesija i dijametralno suprotnih stavova, te ih je navela da razgovaraju o nečemu što smo nepravedno, kao društvo, označili kao tabu temu. Te ‘strašne feministkinje’ više nisu strašne – razbijamo stereotipe, upoznajemo jedni druge, širimo vlastita saznanja. I posebno mi je drago što je među nama i jedan muškarac, što doprinosi ravnopravnosti spolova i balansu mišljenja.”

Diplomirana pravnica Delila Hasanbegović (23)navodi da se na školu prijavila između ostalog i zbog brige za društvo koje je, po njenom mišljenju, odraz patrijarhalne kulture i dominantnih muških ideologija. “Ovakav vid neformalnog obrazovanja je odlično mjesto za evaluaciju dostignuća feminizma, jer mi se čini da nam mnoge povijesne lekcije o nastojanjima hrabrih osoba, pogotovo žena, koje su se borile za samodefiniciju i samoartikulaciju, protiv opresija, ekploatacija i sličnih oblika društvenog porobljavanja i obespravljivanja, nisu mnogo poslužile na putu ka napretku, odnosno boljem i ravnopravnijem životu”, pojašnjava Delila. Škola joj je vratila nadu da se može i mora nastaviti sa javnim istraživanjima ženskih pitanja, a predavanja ocjenjuje višestruko zanimljivim i korisnim. “Predavači/ce su vrhunski stručnjaci/kinje iz različitih oblasti društvenih znanosti i umjetnosti, koji nas u kritičkoj atmosferi konstantno motiviraju da se argumentima, jasnim i provodivim strategijama borimo za svoj, kao i za prostor različitih obespravljenih društvenih skupina, i tako budemo značajni akteri/ce sveobuhvatnih društvenih promjena.”

Feministička škola Žarana Papić može pomoći građenju kolektivne svijesti o nužnosti kritičko-analitičkog feminističkog i svakog drugog razmišljanja, odgovornosti i zagovaračko-aktivističkog djelovanja u BiH, smatra Delila. “Škola nam pokazuje kako se nositi sa ogromnim izazovima koji su pred feminizmom i ženama danas kada je radikalni kapitalistički sistem na snazi, kada je prvenstveno ličnost, pa i funkcionalna država koja poštuje ljudska prava, nedovršena i dovedena u pitanje.”

Ignoriranje feminizma

Još jedna polaznica škole je i Elma Čavčić, magistrica Međunarodnih odnosa i diplomatije Univerziteta u Sarajevu, aktivistica i esejistica. “Samo ignoriranje izučavanja feminizma kao pokreta i čitavog seta ideja u domaćem akademskom diskursu na mene je djelovalo motivirajuće za samostalno izučavanje te tematike, tako da sam upravo tokom jednog samostalnog istraživačkog pothvata naišla na konkurs. Postala sam dio divne priče koja okuplja aktivne, motivirane i uspješne žene i muškarce iz svih dijelova BiH, posvećene idejama pravne, građanske i svake druge ravnopravnosti.”

Elma smatra da ova škola treba biti tek uvod u masovno profiliranje feminističke misli na ovim prostorima.“Ovo je hrabar projekt čiji je najveći doprinos upravo u demistificiranju negativnih percepcija feminizma i feminističke misli.” Po njoj bi sljedeći bitan korak trebao biti uvođenje kurseva iz feminizma u akademske kurikulume fakulteta društvenih nauka, kako bi bio izbjegnut masovni animozitet prema feminizmu.

Jedini muški polaznik Feminističke škole Žarana Papić je Izudin Karić (26), čiji interesi uključuju politiku, ljudska prava i rodnu ravnopravnost. Izudinov prvi obuhvatniji dodir sa feminizmom desio se zahvaljujući knjizi Neko je rekao feminizam?autorice Adriane Zaharijević, koja je u njemu probudila promišljanjai interesovanja za feminizam. Upravo je čitanje te knjige jednim dijelom utjecalo na odluku da se prijavi na školu. No, drugi povod je bio njegov angažman u Komisiji za ljudska prava i ravnopravnost spolova pri Općinskom vijeću Općine Centar u Sarajevu, kroz čiji je rad uvidio da postoje problemi u čijem je središtu nebriga o ženi (npr. porodiljska naknada).“Uvidio sam priliku da se kroz ovu školu moje znanje o feminizmu nadogradi. Osnovno očekivanje je da se to znanje, ali i svijest, prenesu i na druge ljude. To se počelo dešavati već nakon prvog predavanja.”

Izudinu je posebno drago što kao muškarac sa ostalim učesnicama pohađa školu. “Važno je i kada sa svojim prijateljima/cama, porodicom itd. neformalno razgovarate o feminističkim temama. Zamislite onda kakav je tek uspjeh i značaj kada se sastanemo mi koji pohađamo školu. Uvjeren sam da mi tu važnost prepoznajemo, da je njegujemo i širimo dalje. Poruka koju šaljemo dolazi i do onih koji/e učestvuju u formiranju važnih odluka i nadam se da možemo da doprinesemo tome da žena u društvu ne može i ne smije da bude degradirana, oštećena i neravnopravna sa muškarcem.”Trenutno se, kao jedna od aktivnosti škole, radi i na Pojmovniku Feminističke škole, kojeg Izudin, nakon što bude gotov, namjerava proslijediti svojim prijateljima/cama, poznanicima/ama i porodici.

Važnost feminističkog naslijeđa

Maida Salkanović (24), novinarka Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu, ima bachelor iz Psihologije i Grupe jezika (njemački i španski) sa Occidental Collegea iz Los Angelesa, a bavi se raznim vrstama pisanja. Maida objašnjava da je odrastala u patrijarhalnoj sredini, i često svjedočila kršenju najosnovnijih prava žena. Borba za ženska prava bila je dio svih njenih aktivnosti: u karate klubu je kao pomoćna trenerica učila mlade karataše da žene mogu biti jake i na poziciji autoriteta, u školi je nastojala mlađim djevojčicama pokazati da matematika i nauka nisu rezervisane samo za muškarce, a u svoje literarne uratke je ubacivala teme koje se tiču položaja žene u društvu. “Smatram da, kao osoba čija je profesija javno djelovanje, imam potencijal da ideje i teorije koje obradimo u školi učinim dostupnim široj javnosti, što bi pomoglo podizanju vidljivosti problema nejednakosti na osnovu spola i roda u bh. društvu i konsekventno rješavanju problema koji proizilaze iz nejednakosti.”

Maida je veoma zadovoljna strukturom i sadržajem predavanja, kao i predavačima/predavačicama, a najveći doprinos škole vidi u umrežavanju ljudi koji imaju sličnu motivaciju borbe protiv društvene nejednakosti na osnovu spola i roda. “Iako dolazimo iz jako različitih sfera djelovanja, postoji nešto što povezuje sve učesnike/ce ove škole: svjesni smo društvene nepravde i spremni smo raditi na tome da stvorimo bolji i pravedniji svijet za sve nas. Mislim da je škola već sada stvorila jaku grupu ljudi koji se međusobno cijene i poštuju, iako nisu uvijek istomišljenici/e, te su spremni/e jedni drugima biti saveznici/e u zajedničkom cilju.”Još jedna vrijednost škole je u tome što učesnike/ce uči o naslijeđu feministkinja koje su ranije živjele i djelovale na ovim prostorima: “Te žene su uradile jako mnogo, a nažalost, o njima se jako malo zna. Voljela bih biti dio inicijative koja će svo to znanje učiniti dostupnim većem broju ljudi.”

Maja Trebić (44) je socijalna radnica koju je na Feminističkoj školi posebno zanimao modul koji je vodio Adnan Kadribašić,a koji je na zanimljiv način obradio temu diskriminacije. Maja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku Socijalni rad, sprema magistarski rad na temu “Socijalni rad sa LGBT populacijom”. “Nisam imala puno iskustava vezanih za feminizam, ali sam kroz sva ova predavanja spoznala da zapravo duboko u sebi osjećam feminizam.“Poslije ovih predavanja ću se sigurno potruditi da na svoj način, u svom okruženju, koliko god je moguće razgovaram o feminizmu.” Polaznici/e Feminističke škole Žarana Papić su obrazovane mlade osobe koje, kako kaže Maja, svakako mogu doprinijeti konkretnim zagovaračkim aktivnostima i inicijativama u našem društvu.