Volonterka Ženske mreža BiH Anđelka Matijević je prevela članak pod nazivom Meet J. Marion Sims, The ‘Father Of Modern Gynecology’ Who Experimented On Slaves, koji potpisuje Genevieve Carlton, a koji je objavljen 6. juna 2020. godine na https://allthatsinteresting.com/j-marion-sims

Upoznajte J. Marion Simsa, “Oca moderne ginekologije” koji je eksperimentirao na robovima

Četrdesetih godina devetnestog veka  dr. James Marion Sims usavršio je svoje hirurške vještine operirajući porobljene crne žene bez anestezije.

Četrdesetih i pedesetih godina hirurg iz Alabame po imenu J. Marion Sims uspješno je izveo prvu operaciju za oporavljanje od stanja koje je dugo pogađalo žene nakon porođaja. Tada je izumio alat koji svaki ginekolog danas koristi na ispitima: spekulum. Zbog ovog otkrića, Sims je prozvan „ocem moderne ginekologije“.

Ali kako je James Marion Sims patentirao svoje eksperimentalne operacije i alate, proučavano je posljednjih godina, jer su njegovi podanici bile robinje -crnkinje koje je posjedovao.

Medicinski proboj J. Marion Sims

James Marion Sims, rođen 1813. godine, pohađao je medicinsku školu u Philadelphiji prije nego što se 1835. nastanio u Alabami da bi se bavio medicinom.

Sims se navodno slabo zanimao za “ženske bolesti”. Jednom je napisao: “Ako sam išta mrzio, ona je to istraživanje je organa ženske zdjelice.”

No, 1845. godine vlasnik robova pozvao je Simsa da pomogne svojoj 18-godišnjoj robinji po imenu Anarcha koja je patila 72 sata nakon poroda. Sims je uspješno spasio novorođenče samo da bi ostavio Anarchu u stanju nazvanom vesikovaginalna fistula.

Vesicovaginalne fistule bile su česte kod žena koje su imale teške trudove i bile su rupe koje su se stvarale između vagine žene i mokraćnog mjehura što je rezultiralo inkontinencijom, neugodnim i često izolirajućim stanjem. Nekada se smatralo da je to nemoguće izliječiti.

Tokom naredne četiri godine, Sims je izvela 30 eksperimentalnih operacija na Anarhi da bi izlječila svoje stanje. Kada je to učinio, nastavio je da oslobađa i caricu Eugenije od Francuske od ovog stanja.

Dok su drugi robovlasnici pozivali su Simsa da liječe svoje robove, hirurg je razvio novi sistem: kupio je ove pacijente u svrhu hirurškog eksperimentiranja. Sims je objasnio : “Vlasnici se slažu i dopustiće mi da ih zadržim (o svom trošku).”

Hirurg je to vidio kao glavnu prednost, jer „nikada nije bilo vremena da u jednom danu nisam mogao imati  pacijenta na operaciji“.

Sims je kasnije postao dovoljno ugledan da otvori privatnu kliniku u New Yorku u kojoj je služio bogatu, bijelu klijentelu. U svoje vrijeme postao je odlikovani kirurg i izumio je spekulum, alat koji svi ginekolozi danas koriste za ispitivanje vagine.

1855. godine otvorio je prvu žensku bolnicu u državi, u New York.

Crnkinje i djeca iza Simovih postignuća

1. Marion Sims zabilježio je imena nekih crnkinja koje su mu služile kao podanici: Anarcha, Lucy i Betsey. Identiteti njegovih ostalih podanika su nestali.

Sve tri žene bile su mlade majke koje su patile od neizlječivih fistula. I sve su služile kao Simsovi eksperimentalni subjekti.

Sims je pozvao “desetak ljekara” da svjedoče njegovim eksperimentima na Lucy, tinejdžerki koja je nedavno rodila. “Svi doktori … složili su se da sam bio uoči velikog otkrića i da je svako od njih bio zainteresiran da me vidi kako operiram”, zabilježio je Sims.

Na Lucy je Sims izveo sat vremena operaciju bez anestezije. “Jadna djevojka na koljenima podnijela je operaciju s velikim junaštvom i hrabrošću”, napisao je Sims. “Lucyna agonija bila je ekstremna”, a razboljela se od vrućice u roku od nekoliko dana nakon operacije. “Mislio sam da će umrijeti”, priznao je Sims. Trebali su joj mjeseci da se oporavi.

U međuvremenu, između 1845. i 1849. godine, Sims je izveo 30 operacija na Anarhi kako bi joj izliječila fistulu, sve bez anestezije.

Kada je Sims stvorio spekulum iz žlice, prvo ga je testirao na Betsey. Uređaj je napravljen da drži vaginu otvorenom, tako da je liječnik mogao sa obje ruke pregledati pacijenta. Tokom svog prvog ispita sa spekulom, Sims se čudio: “Sve sam video, kako to nikada nije vidio niko.”

Ali čak i prije i nakon što je Sims eksperimentirao na porobljenim ženama, nehumano je operirao crnu djecu. Sims nije vjerovao da Afroamerikanci  mogu osjećati ili razmišljati kao bijelci, pa je zato koristio postolarski alat da djeci razdvoji kosti i olabavi lobanje za pregled.

Etika pristanka i poricanje anestezije

Sims je tvrdio da su svi njegovi ispitanici pristali na njegove eksperimente. Navodno je obećao jednom vlasniku robova, “Ako mi date Anarchu i Betsey za eksperiment, slažem se da neću obaviti eksperiment ili operaciju ni na jednoj od njih kako bih im ugrozio život.”

Također je navodno pitao svoje robove da li bi mogao testirati na njima prije nego što to učini, napisao je da su “dobrovoljno pristali”.

Ipak, kao robinje, žene poput Anarche, Betsey i Lucy mogle su samo pristati. Koji su drugi izbor imali ? Danas, medicinski etički standardi zahtijevaju informirani pristanak – što Sims nije mogao dobiti od robinja.

Sims je svoje eksperimentalne operacije izvodio i na porobljenim ženama bez anestezije, iako je rutinski koristio anestetik na plaćenim, bijelim pacijentima u Ženskoj bolnici u New Yorku.

Poput ostalih liječnika iz 19. stoljeća, J. Marion Sims pretpostavio je da crnci jednostavno imaju veću toleranciju na bol od bijelaca, pa im zato nisu bila potrebni lekovi  protiv bolova za ove neizmjerno neugodne operacije.

Oni koji brane Simsove postupke, ističu da je anestetik bio nov 1840-ih i rijetko se koristio u Sjedinjenim Državama. Tek kada su se Sims 1850-ih preselili u New York, liječenje je postalo uobičajenije.

Međutim, Sims je rutinski uskraćivao anesteziju ženama zbog operacija fistule čak i nakon što je postala lako dostupna. 1857. godine Sims je rekao njujorškoj Medicinskoj akademiji da operacije fistule „nisu dovoljno bolne da bi opravdale nevolje“.

Takođe je rijetko preuzimao odgovornost kada su njegovi pacijenti umirali nakon operacije, umjesto toga, optuživao je „lijenost i neznanje njihovih majki i crnih babica“.

James Marion Sims nije vidio problem u tome kako je izvodio svoje eksperimente. Zaista, moderni istraživači čude se ležernosti u njegovom tonu dok bilježe njegove uznemirujuće prakse. Kako je rekao jedan doktor, on je možda bio samo „proizvod svoje ere“.

Razvoj ugleda Jamesa Mariona Simsa

Moderni istoričari raspravljaju o nasljeđu Jamesa Mariona Simsa.

Njegovi branitelji tvrde da je to bio čovjek svog vremena koji je unatoč tome dobio pristanak i izliječio svoje pacijente.

Američki časopis za akušerstvo i ginekologiju priznao je 1978. godine : „Njegova originalna tri ispitanika možda nikada ne bi tolerisala bol i bijedu ponovljenih operacija da nisu bili robovi“. Ipak, autor članka je zaključio: “Dugoročno, imali su razloga biti zahvalni Simsu.

1981. godine Journal of South Carolina Medical Association pohvalio je Simsa zbog stvaranja novog hirurškog postupka „gotovo čarobnim štapićem“.

1982. godine, hirurg Univerziteta u Washingtonu Lewis Wall branio je Simsa u “Journal of Medical Ethics” , napisavši „J. Marion Sims bilo je predan i savjestan liječnik koji je živio i radio u robovlasničkom društvu. ”

Iste godine, Univerzitet Alabame u Birminghamu uklonio je Simsa sa izložbe “Medicinskih divova Alabame”.

2017. godine vandal je ispisao “RACIST” na statuu J. Marion Sims u Central Parku. Kao odgovor na pozive da se statua ukloni, prestižni časopis “Nature” objavio je nepotpisanu redakciju, koja je glasila “Uklanjanje statua istorijskih ličnosti riskira isprati istoriju” braneći Simsovu statu. Nakon što je uvodnik stvorio vatrenu oluju Kritika, “Nature” se preokrenula, preimenujući uvodnik „Nauka mora priznati svoje prošle greške i zločine“.

Ponovna procjena naslijeđa Jamesa Mariona Simsa u 21. stoljeću ne znači poricanje njegovih medicinskih doprinosa, ali zahtijeva da ih smjestimo u društveni kontekst. Umjesto da ignoriramo crnkinje podvrgnute Simsovim eksperimentalnim tretmanima, moramo ih priznati.

2018. godine New York je uklonio statuu J. Marion Sims iz Central Parka, premjestivši je na Simsov grob u Brooklynu.

Grad je također zamijenio originalnu ploču koja je govorila samo o Simsovim medicinskim dostignućima. Umjesto nje, nova ploča prepoznaje ulogu Betsey, Lucy, Anarcha i drugih u povijesti medicine.