Piše: Medina Mujić

Historijski posmatrano položaj žena u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine je bio i ostao nepovoljan.

Razlog tome su doprinjele mnogobrojne promjene političkih struktura vlasti, koje su sa sobom donosile različita načela, od konzervativno patrijarhalnih društvenih svjetonazora do savremeno modernih i kulturološko nadahnutijih društvenih stavova.

Ovakve promjene su značile i turbulencije u kreiranju tradicije, kulture i društvenih pravila ponašanja. Vladajuća mjesta, i mjesta na kojima se donose odluke u većini slučajeva pripadaju muškarcima, samoprozvanim kreatorima javnih politika i strategija, te se politika i dan danas smatra muškom sferom djelovanja.

Nakon ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini i regionu, u ekonomsko-politički napredak države su se uključile i velike sile, koje čine skup više ekonomski stabilnijih i uređenijih država a nama su poznatiji kao međunarodna zajednica, koju između ostalog čine i Europska Unija (EU), Sjedinjene Američke Države, Skandinavske zemlje, Turska i druge zemlje iz regije. Bosna i Hercegovina kao i mnoge druge nerazvijenije države teže ulasku u EU ali da bi taj korak bio ostvariv, nužno je ispoštovati određene uvjete EU. Jedna od odredbi odnosi se na ravnopravnost spolova i poštovanje kvote o učešću 40 posto žena u vlasti. Ova odredba se nalazi u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH, što utoliko više predstavlja obavezu za implementiranje. Za političku scenu Bosne i Hercegovine to predstavlja trnovit put. Većina muških političkih aktera se teško odriču svojih fotelja i i ne ustupaju mjesto ženama političarkama. Iz godine u godinu, stanje o učešću politički angažiranih žena se mijenja. Postoje određena istraživanja koja se bave ovom problematikom, jedno od njih je i istraživanje Infohousa Zastupljenost žena u politici, u kojem se navodi da na Općim Izborima u BiH 2014., uopšteno govoreći, političke stranke jesu ispunile zakonske okvire; na kandidacijskim listama ali ne i u mandatima, što je trend koji se nastavlja. Međutim, zastupljenost na izbornim listama nije nikakva garancija ravnopravne participacije žena kako u politici tako i u procesu predizborne kampanje koja pruža osnovni temelj za izbor kanditata/kinja u mandate. Na primjer, više od 300 kandidatkinja je bilo na listi za Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH za Opće Izbore 2014. Izabrano je svega 10, od  čega 6 direktno, a 4 putem kompenzacijskih mandata. U Vijeću ministara BiH zaključno sa junom 2016.g. imamo samo dvije ministrice, dok pozicije u Predsjedništvu BiH suvereno drže tri muška predstavnika konstitutivnih naroda BiH. Na entitetskom nivou je malo drugačija slika – Premijerka Republike Srpske i Potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine su zaista žene na najvišim položajima, ali uzimajući u obzir brojnost žena u BiH, učešće žena u izvršnoj vlasti je i dalje daleko od ravnopravnog. Pored toga što učestvuju u radu najviših tijela političkih partija u BiH, žena nije na čelu niti jedne stranke. Žene su i dalje manje zastupljeni spol u zakonodavnoj vlasti na svim nivoima i u prosjeku zastupljenost je mnogo ispod Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH utvrđenih 40%.[1] Kada govorimo o kvoti od  40% u bh. društvu postoje različita mišljenja; jedni/e su za kvotu i smatraju da je ona rješenje problema ne/jednakog učešća žena u politici, dok su drugi/e za ukidanje kvota. Mišljenje o kvotama dala nam je i Edita Miftari u istraživanju Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini: Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata općih izbora 2014, gdje navodi da kvote na listi predstavljaju mjeru kojom se političke stranke ili koalicije obavezuju da će se na kandidatskoj listi nalaziti određeni procenat žena (nikada manje od 30%). Ukoliko su u izbornom sistemu primijenjene samo ove kvote, sistem ne daje realne izglede ženama da, pod jednakim uslovima, konkurišu za mjesta u parlamentu. Kvote na listama neće dovesti do veće zastupljenosti žena u parlamentu ukoliko se imena kandidatkinja nalaze na dnu liste, jer u proporcionalnim izbornim sistemima jednoj kandidatskoj listi nikada neće pripasti svi raspoloživi mandati. Veće izglede da se obezbijede jednake mogućnosti za kandidate/kinje manje zastupljenog spola pružaju zatvorene i strogo strukturirane kandidatske liste pod uslovom da je na njima rezervisano određeno mjesto za kandidate/kinje manje zastupljenog pola (dvostruka kvota na listi). Ove mjere (kvota na listi i rezervisano mjesto na listi) imaju veće izglede da i u praksi efektivno obezbijede ravnomjernu zastupljenost žena i muškaraca u predstavničkom tijelu.[2]

Posmatrajući problem nedovoljne zastupljenosti žena u zakonodavnim tijelima BiH unutar političke scene, o ovoj temi nam je nešto više rekla Ismeta Dervoz, društveno aktivna i angažirana žena, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u sazivu 2010 – 2014, koja je obrazložila problem iz samog jezgra njegovog nastanka. Dervoz je navela da smatra da nema dovoljnog prisustva žena u zakonodavnim tijelima na nivou cijele BiH. Ona je istakla da na nivou države i  Federacije BiH smo u evropskom prosjeku (nešto preko 21%), sa lošijom zastupljenosti u Domovima naroda i još daleko od željenog cilja COE  i UN a od 40 %. Nakon izbora 2014. situacija u RS je nešto lošija iako je ovaj entitet do sada prednjačio po broju žena u vladi. Zahvaljujući upravo usvojenim izmjenama Zakona o Vijeću ministara koji je predložila Komisija za ravnopravnost splova ZD PS BiH nadamo se 2018.  i primjeni Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH  u ovom tijelu ( najmanje 40% manje zastupljenog spola). Situacija je daleko lošija kada se dođe do izvršne vlasti. Postoje kantoni u Federaciji u kojima nema niti jedne žene u vladama. Takođe, Dervoz je navela da problem nedovoljnog učešća žena u političkom svijetu leži u odnosu političkih partija prema kandidatkinjama,  nedostatku podrške, promocije, osnaživanja žena za koje je rijetko ili nikako rezervirano lidersko mjesto na listama. Ona smatra da se ne radi dovoljno sa mladim ženama na njihovoj političkoj edukaciji a cjelokupne infrastrukture stranaka uglavnom rade za muške kandidate pa žene teško budu izabrane preferencijalnim glasovima. G-đa Dervoz ističe da je ona zapravo jedina žena u istoriji izbora u BiH koja je direktno birana u PS BiH sa drugog mjesta na listi.

Za kraj, Dervoz je poručila da bi se stranačke politike trebale mijenjati u skladu sa savremenim društvenim tokovima, te da je potrebno intenzivno raditi na osnaživanju, edukaciji i motiviranju žena da ulaze u politiku, kao i poštovati postojeće zakonske odredbe i jačati vidljivost žena koje postižu rezultate.

Obzirom da 2016. godine slijede Lokalni izbori u BiH, nužno bi bilo ne ponavljati iste greške kao prethodnih godina. Bitno je aktivnije raditi na većoj vidljivosti politički angažiranih žena, motivirati žene, posebno mlade žene da se aktivno uključe u politiku i nastojati pružiti jednak tretman i mogućnosti ženama u odnosu na muške kandidate. Vrlo je bitno podstaći politički angažirane žene da rade na rješavanju problema žena u svim segmentima društva, a posebno se zalagati za rješenja problema poput: nedostatka dovoljnog broja državnih vrtića i jaslica, loše zdravstvena zaštita djece i žena posebno iz društveno marginaliziranih grupa, opšteg siromaštva žena i nezaposlenosti, loše saobraćajne infrastrukture i problema mobilnosti žena i slično.

Bilo bi zaista važno da političke stranke konačno uključe u svoje programe i pitanja koja se zaista odnose na probleme svakodnevnog života građanki i građana naše zemlje. Za jačanje položaja žena u bosanskohercegovačkom društvo nužno je da se ženskim pravima i pravima društveno marginaliziranih grupa bave i političarke i političari, te da zajedno djeluju u institucionalizaciji ravnopravnosti spolova na svim nivoima vlasti  i u svim segmentima društva.

Samo kao ravnopravno društvo sa jednakim mogućnostima i pravima možemo govoriti o stabilnoj ekonomskoj, političkoj, društvenoj i kulturološkoj budućnosti.

________________________________________________________________

[1] Omanović, Anesa, Zastupljensot žena u politici, Infohouse, Sarajevo, 2015, str. 4.

[2] Miftari, Edita, Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini: Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata općih izbora 2014, Fondacija CURE i SOC, Sarajevo, 2015, str. 13.