Ženske perspektive: Alternativni odgovori na Upitnik Evropske komisije

PRAVA ZA SVE je BiH organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom i zagovaranjem ljudskih prava u cilju stvaranja pravednog i demokratskog društva zasnovanog na principima ljudskih prava. PRAVA ZA SVE traži odgovornost države za poštovanjem, zaštitom i ostvarenjem ljudskih prava za sve; traži pravdu za žrtve kršenja ljudskih prava; promovira jednake mogucnosti za sve, bez obzira na spol ili rod, onesposobljenje, rasu ili status manjine, spolnu ili rodnu orjentaciju, ili bilo koju drugu razliku; podržava razvoj vještina i osnaživanje isključenih grupa i zajednica.

Ova publikacija je nastala u okviru projekta: „Progressing Woman’s Rights in EU Accession”.
„This material is completely or partly financed by the Swedish International Development Cooperation Agency (Sida) and Kvinna till Kvinna Sida and Kvinna till Kvinna does not necessarily agree with the opinions expressed. The author alone is responsible for the content“

Bosna i Hercegovina (BiH) ne primjenjuje, u dovoljnoj mjeri, antidiskriminacijske zakone (Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (ZoRS) i Zakon o zabrani diskriminacije (ZZD). Općenito, zakonodavstvo nije u potpunosti usaglašeno sa
međunarodnim standardima i domaćim propisima. Osnovni antidiskriminacijski zakoni nisu međusobno usaglašeni. Primjetno je odsustvo odgovornosti institucija za takvo postupanje.

Institucionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost nisu efikasni u provođenju poslova iz njihove nadležnosti kako je definisano u ZoRS. Zabrinjava odsustvo
redovnog praćenja primjene ZoRSa i politika za unaprijeđenje ravnopravnosti spolova. Postojeći mehanizmi ne izvještavaju redovno o stanju ravnopravnosti spolova niti su dostupni izvještaji o provođenju Finansijskog mehanizma za implementaciju Gender akcionog plana u BiH (GAP). Nema efikasnog odgovora mehanizama na uočena kršenja ZoRSa i ravnopravnosti spolova. Organi vlasti na različitim nivoima nadležnosti imaju dvojak obrazac ponašanja ili ne razvijaju, ili ne poduzimaju mjere, ili u drugom slučaju ako i poduzmu mjere ne prate primjenu i rezultate poduzetih mjera radi unaprjeđenja položaja žena i pored zakonske obaveze. Propisi u proceduri se, u pravilu, ne dostavljaju na mišljenje institucionalnim mehanizmima za rodnu ravnopravnost iako je to zakonska obaveza svih institucija.

Nedostatak statističkih podataka o statusu žena u različitim oblastima je zabrinjavajući. Nedostatak se ogleda u tome da institucije ne prikupljaju i ne objavljuju statističke podatke razvrstane prema spolu na ujednačen, sistematičan i redovan način. Postoje problemi u metodologiji za prikupljanje podataka, a naročito, u nedostatku podataka o kršenjima prava prema ZoRS. Nema podataka o broju i strukturi postupaka u slučajevima kršenja ZoRS a, dostupne statistike o postupcima vođenim prema ZZD ne pružaju dovoljno podataka o slučajevima diskriminacije po osnovu spola. Ovakvim postupanjem krši se zakonska obaveza prema kojoj svi statistički podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju moraju biti prikazani po spolu i dostupni javnosti.

U cijelom nizu oblasti nisu dostupni izvještaji o utrošku sredstava namijenjenih za unaprjeđenje položaja različitih marginalizovanih grupa i efektima provedenih mjera
npr. o zapošljavanju Romkinja, žena sa invaliditetom ili poticajima namjenjenim
poljoprivrednicama.

Mere koje se provode radi unaprjeđenja ravnopravnosti spolova imaju malo efekta. Žene nisu ravnopravne u politici i odlučivanju, tržištu rada, nema napretka u
usklađivanju poslovnog i privatnog života ili položaju marginalizovanih grupa žena.
Nastoji se reformama u oblasti socijalne zaštite i usluga teret i trošak ekonomije
brige sa države prebaciti na žene i temeljiti na neplaćenom ženskom radu. Čini se da
organi izvršne i zakonodavne vlasti proizvode i održavaju sistemsku diskriminaciju
žena bez stvarne namjere da se zakoni i politike primjene a praksa promijeni.

Organizacije civilnog društva (OCD) a, naročito, organizacije koje se bave
ženskim pravima nisu u dovoljnoj mjeri uključene u donošenje, provođenje ili
praćenje propisa, politika i reformskih procesa uopšte. Zbog niskog stepena učešća
žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ženske perspektive su marginalizovane u
bosanskohercegovačkoj politici. Žene su isključene iz političkih, ekonomskih i
društvenih reformi važnih za razvoj zemlje.