Ovim esejom želim dati svoje viđenje života naspram suživota u Bosni i Hercegovini i obratno.  Primjer koji ću navesti, primjer Trga heroja 16, može poslužiti kao model odnosa jednih prema drugima, odnos nas živih bića naspram nepokretne imovine u zajedničkom vlasništvu, odnos nas kao (ne)odgovornih građana/ki prema mjesnoj zajednici, lokalnom nivou pa sve do najvišeg nivoa  u državi. Svaki od ovih odnosa može biti protkan životom ili suživotom, a izbor je na nama. Od mikro do makro nivoa sve zavisi od nas i snaga je u nama, samo je pitanje da li vrijedi izaći iz zone komfora. Neki/e od nas su jasno rekli da vrijedi.

Kompletan esej pročitajte klikom na:

Često se u Bosni i Hercegovini provlači pitanje:  „Kako biste definirali šta je to život, a šta suživot?“

Kada bismo se više bavili pitanjima koja se direktno tiču svih nas, kao malih običnih smrtnika, umjesto pitanjima koji nam veliki i neobični smrtnici nameću, a koja nas se baš previše i ne tiču, tada bismo živjeli život, a ne suživot. Trg heroja 16 je dugi niz godina živio suživot. Prolazili smo jedni pored drugih s kurtoaznim pozdravom, a nekad i bez pozdrava jer smo u zajedničko mjesto za življenje, višespratanicu od 20 spratova, morali zajedno ući, stati pred lift ili se popeti pješice i dijeliti nekoliko kvadrata kabine dok ne dođemo do vrata koja otključavamo vlastitim ključem. Sve prije tih vrata bila je nužda, ne izbor, i sve što se dešava prije tih vrata nije nas zanimalo. Opomena zvana lift za Trg heroja 16 je bila prekretnica izlaska iz suživota u život.

Rođena 1983. u Livnu, dio šlolovanja provela u Berlinu, a nakon završetka Opće gimnazije Livno upisuje Filozofski fakultet Univerziteta Sarajevu, odsjek za germanistiku. Udata i majka sina Sergeja. Za vrijeme studiranja radila na raznim poslovima, a pored posla od kojeg se živi, redovno tražila kako u slobodno vrijeme biti društveno odgovorna i  koristiti zajednici. Kroz različite poslovne angažmane na vlastitoj koži spoznala sve nepravde sistema u kojem živimo, a kroz društveno odgovorni angažman upoznala osobe koje su me naučile i ohrabrile da pronalazim načine, mogućnosti i osobe s kojima zajednički mogu raditi na ispravljanju sistema. Radila kao profesorica njemačkog jezika, agentica pregovaračica za Rolls-Royce remont letjelica, ali i kao projekt menadžerica u Njemačkoj privrednoj komori BiH. 2013. godine se politički angažira u Demokratskoj fronti, u mandatu 2014-2018 najmlađa zastupnica u historiji Parlamenta Bosne i Hercegovine, samoinicijativno izlazi iz Demokratske fronte, ali svoj put nastavlja na istim idealima samo na drugim tračnicama. Osniva Fondaciju Akademija za žene i kroz projekt politička Pismenost mladih u BiH pokušava dio mladih koji djeluju unutar političkih stranaka osvijestiti i ohrabriti da budu odgovorni/e političari/ke, a dio mladih koji nije stranački opredjeljen da se uključe u društveno političke procese i postanu oni koji biraju, a ne samo oni koji glasaju.

Moto: Ne čini ono što ne bi voljela da drugi tebi čine.