Govor  Aide Hadžialić, Ministrice srednjoškolskog obrazovanja odraslih i usavršavanja Švedske

Sarajevo, Hotel Evropa 07.03.2016.

Ekselencije, ministri i ministrice, članovi i članice parlamenta, dame i gospodo, dragi prijatelji /ice koji ste se okupili danas ovdje,

Prije svega bih se željela zahvaliti ambasadi za održavanje ovog sastanka i svima vama što ste danas došli. Danas smo ovdje da bismo istakli važnost jednakosti i pravednosti u svijetu, gdje i žene i muškarci trebaju uživati iste mogućnosti. Iste mogućnosti u životu, radu i karijeri, obrazovanju i politici.

Za mene kao predstavnicu feminističke vlade ovo je dakako od velikog značaja. Švedska vlada kao cilj gleda da društvo u Švedskoj mora biti dobro društvo za sve građane i da je jednakost ključni princip.

Želimo da svijet podari svim djevojčicama i dječacima iste prilike da se istaknu na akademskoj osnovi, da postanu nezavisni građani i građanke, da služe svojoj zemlji i zajednici u poslovnom kontekstu ili politici.

Žene u BiH su isto jake kao i žene u Švedskoj.

To znam još od kuće u kojoj sam odrasla. Moja majka je najjača osoba koju poznajem i ona me vodila kroz život –  doslovno i metaforički. Držala me je kad smo bili u autobusima koji su vozili van iz Bosne i Hercegovine, dok se oko nas odvijao rat. Ja sam se bojala, a mogu samo zamisliti kako je prestravljena ona morala biti, ali se sjećam kako je hrabra  bila dok mi je govorila da će sve biti uredu.

Ona je ujedno i žena koja je izgubila sve što je imala, ali mi je dala sve što mi je bilo potrebno. Izgubila je kvalifikaciju i svoju poziciju tužiteljice i sudinice ovdje u Bosni i Hercegovini, ali mi je dala podršku koja mi je bila potrebna da studiram pravo i da i sama postanem pravnica.

U stranoj zemlji, bez finansijskih sredstava, kontakata ili mreže. Imajte to na umu -bez mreže, bez kontakata, bez novca.

Sve što je imala bilo je iskustvo i snagu da gleda u budućnost. Ona je ta koja mi je rekla kad sam još bila dijete i dok sam gradila gradsku vijećnicu u kompjuterskoj igrici Sims (još uvijek se sjećam te Gradske vijećnice, bila je to prekrasna bijela zgrada) – Aida, jednoga dana ćeš i ti raditi u takvoj zgradi. To se ostvarilo onog dana kada sam postala zamjenica gradonačelnika.

Znam da je Bosna i Hercegovina puna snažnih žena baš kakva je i moja majka. Žene koje su se suočavale sa teškoćama, ali nastavljale – i ne samo to, one rade, okreću lica budućnosti i inspirišu snagu u ljudima oko sebe.

Ali, Bosna i Hercegovina ima dosta mladih, ambicioznih žena čija je jačina izgrađena na idealima i gorućom željom da svoju zemlju povedu naprijed.

Međutim, brine me kada čujem da je samo 34% žena u BiH radi. Samo 21% poslanika u Parlamentu su žene. To je manje od trećine! Prema UNovom Indeksu ljudskog razvoja, Bosna i Hercegovina je na 85. mestu od 188 zemalja, a jedan od razloga je činjenica da jako mali broj djevojaka završi osnovnu školu.

Zašto ovo govorim? Ne kako bih bila nepravedno kritična nego kako bi se naglasak stavio na važno pitanje. Želim da Bosna i Hercegovina bude jaka i prosperitetna zemlja kao što je  Švedska.

Kako bi se postigao taj cilj izuzetno je važno da zemlja, s jedne strane, tretira sve svoje građane i građanke podjednako, a sa druge  strane da ih maksimalno iskoristi.

Pitamo se da li je to ključ za stvaranje uspješnih zemalja, društava i ekonomije? Odgovor koji je u skladu sa naukom moderne ekonomije i sa stvarnošću jeste da država treba da ima veliki broj kvalifikovanih i stručnih osoba – maksimalno kvalifikovanu radnu snagu, gdje je svaki/a pojedinac i pojedinka važan/a.

Jer dragi prijatelji/ice , razlog zašto stojim pred  vama danas, kao najmlađa ministarka svih vremena u Švedskoj, nije samo zato što su me majka – i otac – podržavali. To je i zato što sam imala određeno društvo oko mene. Određene sisteme koji su omogućavali.

Ovo uključuje ekonomske politike sa ciljem da pruži svim građanima/kama dobar životni standard i cjeloživotne šanse, ne gledajući gdje ste rođeni, ko su vaši roditelji, koje prezime nosite. To je sistem koji promoviše jedinstvo, a ne podjelu, gdje se svaki pojedinac/ka gleda kao resurs.

Stoga, bez obzira na činjenicu da moji roditelji, kada su došli u Švedsku, nisu imali ništa osim njihovog intelektualnog kapitala, ponuđeno mi je besplatno i univerzalno obrazovanje, od osnovne škole do nivoa univerziteta. Ja sam bila u mogućnosti da pohađam istu školu, učim po istom programu, imam iste nastavnike kao i djeca koja su pripadala imućnijim porodicama. Sve pod jednim krovom.

Možda se pitate kako je Švedska u mogućnosti ponuditi sve ovo? Pa, prije svega mi plaćamo poreze, veliki broj poreza. Ali to je sve za veće dobro, tako se stvara država blagostanja i samim time dolazi do ekonomskog razvoja.

Također se možda pitate da li je moguće da Bosna i Hercegovina učini istu stvar i ja bih svakako rekla da.

To je pitanje na političkom nivou koje se tiče investiranja javnog novca gdje bi trebao biti investiran – u obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu i mreže socijalne sigurnosti. To je toliko teško i toliko lako. Jedan od najpoznatijih ministara Švedske, Gustav Möller (otac sistema socijalne sigurnosti) je jednom rekao, i ove riječi oduvijek odjekuju u mojim ušima: “Svaki novčić od poreza koji se iskoristi na pogrešan način je krađa od građanina”.

Dakle, svaki političar i političarka, pa čak i važnije, svaki birač i biračica, u svakoj zemlji, uvijek se moraju zapitati – kakvu budućnost želim za svoje dijete? Budućnost podjele koja uvijek završava stagnacijom ili budućnost rada na ostvarenju zajedničkog cilja ekonomskog razvoja i viši životni standard.

U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, u kojoj su se kroz historiju dogodile mnoge loše stvari, znam da nije tako lako samo ostaviti stvari po strani. Ali ja uvijek imam na umu da su Njemačka i Francuska, zemlje koje su se stoljećima borile jedna protiv druge, čak u dva Svjetska rata, zajedno stvorile Europsku uniju, koja je najveći mirovni projekat ikada viđen na našem kontinentu.

Na isti način vidim da je budućnost Bosne i Hercegovine u okviru Europske unije, kao moderna, liberalna i progresivna članica EU.

Činjenica da je Bosna i Hercegovina podnijela zahtjev za članstvo u EU je dobar znak i sada je neophodno da se reforme ka punopravnom članstvu nastave. Švedska će biti prijatelj Bosne i Hercegovine na ovom putu.

Dragi prijatelji,

Ja bih zaključila ovaj govor time da kažem da zaista vjerujem da ljudi širom Bosne i Hercegovine žele bolju budućnost, i što je najvažnije, da će imati bolju budućnost dok god radite zajedno prema ravnopravnosti i saradnji.

Dakle, svi vi u ovoj sobi koji predstavljate dobre snage, pridružite nam se u ovom zadatku.

Hvala vam.