KATALOG LJUDSKIH PRAVA U USTAVU BIH

Objašnjenje određenih prava u skladu sa Platformom ženskih prioriteta

Policy brief broj 1.

10) Pravo na brak i zasnivanje porodice. Sva lica imaju pravo na brak prema sopstvenom izboru. Žena slobodno odlučuje o rađanju djece. Majka i otac imaju ista prava i obaveze u vezi sa roditeljstvom.

Pravo na brak i zasnivanje porodice jedno je od osnovnih ljudskih prava, garantovano međunarodnim dokumentima poput Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ovo pravo već postoji  u Ustavu BiH, a njegovo šire definisanje imalo bi višestruki značaj, ne samo sa stanovišta usklađivanja domaćeg pravnog poretka sa međunarodnim standardima, već i zbog pravnog okvira koji afirmiše ravnopravnost u partnerskim odnosima. Posebno je važno što formulacija „sva lica imaju pravo na brak prema sopstvenom izboru” podrazumijeva da država garantuje brak kao pravo svima, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Pravo na brak i slobodan izbor u vezi sa njim u susjedstvu garantuju ustavi Srbije i Crne Gore, sa drugačijim formulisanjem ovih ustavnih odredbi.

Naglašavanje prava žene da slobodno odlučuje o rađanju djece dodatno osnažuje garancije reproduktivnih prava, koje su veoma značajan segment postizanja najvišeg standarda seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Ustav SFRJiz 1974. godine je određivao da je pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece, a da se ovo pravo može ograničiti samo radi zaštite zdravlja. U jugoslovenskoj državi ovo je donekle bilo tabu pitanje, ali su građanke imale pravo na izbor, odnosno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, koje je garantovano najvišimpravno-političkim aktom. Ovo je posebno važno u kontekstu BiH, gdje društvene i političke okolnosti mogu da dovedu do narušavanja reproduktivnih prava, kroz pritiske ili čak institucionalne prepreke. Iako o ovim temama još uvijek nije došlo do velike debate u javnosti, ova pitanja se javljaju u javnom diskursu, naročito od strane tzv. „pro-life” aktivista, a za očekivati je da će religijske organizacije i konzervativniji dijelovi društva jačati u budućnosti i samim tim insistirati na ovoj temi, pa je stoga još bitnija ustavna garancija ovog prava.

Ustavno izjednačavanje prava i obaveza majke i oca u vezi sa roditeljstvom reflektuje principe rodne ravnopravnosti, postavljajući osnov za transformaciju tradicionalne podjele uloga koje su u bosanskohercegovačkom društvu i dalje duboko ukorijenjene. Ustavna formulacija ovakvog prava bila bi snažna poruka da roditeljstvo nije samo odgovornost žene, već zajednička obaveza oba roditelja. Uvrštavanje ovakve odredbe u Ustav BiH imalo bi i simbolički i praktični značaj – poslalo bi poruku da država aktivno prepoznaje i štiti pravo pojedinca i pojedinki da slobodno kreiraju svoj porodični život, a da roditeljstvo počiva na ravnopravnosti i zajedničkoj odgovornosti. Time bi BiH napravila iskorak prema modernom ustavnom definisanju prava koja direktno utiču na kvalitet života građana i građanki, odnosno svih onih koji se suočavaju s problemima u ostvarivanju porodičnih prava.

Sve predložene amandmane na Ustav BiH možete pročitati u Platformi ženskih prioriteta na ustavne promjene sa amandmanima na Ustav BiH iz rodne perspektive, a kako bi trebao izgledati Ustav BiH sa inkorporiranim amandmanima Inicijative Građanke za ustavne promjene pogledajte u publikaciji Naš Ustav BiH.