Maja Gasal-Vražalica: “Ravnopravan položaj nam nitko neće dati, same ga trebamo izvojevati, a put ka tome nije povlačenje i status „ikebane“, već riječima, djelima i argumentima“

Razgovarala: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Ovaj tekst ima za cilj da čitateljicama i čitateljima da informacije o Akademiji ravnopravnosti, kao prvom edukativnom programu ove vrste u BiH. Tekst se sastoji od dva dijela, te pored opštih informacija o Akademiji ravnopravnosti, donosimo Vam i intervju sa Majom Gasal-Vražalicom i Damirom Arnautom, koji su učesnica i učesnik ovog edukativnog programa, tako da ćete biti u prilici da Akademiju sagledate i iz njihove perspektive.

Fondacija Friedrich Ebert i Sarajevski otvoreni centar pokrenuli su ove godine Akademiju ravnopravnosti,  kojom nastoje stvoriti novu platformu za političko liderstvo i prostor za udruženo djelovanje zastupnica_ka liderki_ra političkih stranaka i organizacija civilnog društva. Osnovni ciljevi Akadmije ravnopravnosti su jačanje kapaciteta političkih liderki i lidera u oblasti ravnopravnosti spolova i politika ravnopravnosti deprivilegovanih grupa u BiH, a sve u svrhu unapređenja prava građanki i građana Bosne i Hercegovine, te jačanje saradnje između donositeljica i donositelja odluka sa predstavnicama i predstavnicima organizacija civilnog društva u BiH.

O značaju ovog edukativnog programa mnogo govori i profil učesnika i učesnica Akademije ravnopravnosti, koji_e  su zastupnice i zastupnici, tj. poslanice i poslanici parlamenata na kantontalnom, entitetskom i državnom nivou, te članice i članovi partijskih organa parlamentarnih političkih stranaka. Ono što je zajedničko za sve njih jeste da su izrazito zainteresovani_e za jačanje sopstvenih kapaciteta, kao i želja da rade na identifikovanju i provedbi konkretnih rješenja u oblasti ravnopravnosti spolova i položaja deprivilegovanih grupa u našem društvu. Mnogi_e od njih su članice i članovi komisija za ravnopravnosti spolova, kao i komisija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou). Ko su učesnice i učesnici Akademije ravnopravnosti saznajte ovdje.

Akademija ravnopravnosti počela je 22. maja, a koncipirana je iz četiri modula od kojih su tri posvećena isključivo bh. učesnicama i učesnicima, dok će četvrti modul biti studijska posjeta Zagrebu, u okviru koje će se razmijeniti informacije sa predstavnicama i predstavnicima Sabora, izvršne vlasti, nezavisnih tijela i organizacija civilnog društva. Dva modula su već iza nas, prvi je nosio naziv “BiH: Najkompleksini politički sistem?”, a više o ovom modulu možete pronaci na ovom linku. Drugi modul je nosio simboličan naziv “Feminizam za sve”, a više o ovom modulu možete pronaći prateći ovaj link.

Mnoge_i od učesnica_ka su iskazali_e svoje oduševljenje jednim ovakvim programom, posebno ističući mogućnost rada na konkretnim problemima, ali i rješenjima istih, ostvarivanje saradnje sa kolegama i kolegicama iz drugih stranaka i članicama i članovima organizacija civilnog društva, ali i stručnost predavačica i predavača, kao i zastupljenost aktuelnih i zanimljivih tema. Neki od njih su izjavili da je Akademija ravnopravnosti najbolji edukativni program koji su ikad pohađale_i, a upravo iz gore pomenutih razloga, te nisu krili svoju znatiželju u vezi trećeg modula, kao i željno iščekivanje istog. Riječi pohvale imaju i za moderatoricu Akademije ravnopravnosti, Dušku Jurišić, koja na svoj prepoznatljivi način doprinosi interesantnosti i interaktivnosti svakog predavanja.

U nastavku teksta vam donosimo predstavljamo Vam Akademiju ravnopravnosti iz perspektive jedne od učesnica iste, Maje Gasal-Vražalice. Maja dolazi iz Demokratske fronte, a izabrana je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a ujedno je i članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova pri Predstavničkom domu PSBiH. U sljedećim redovima pročitajte zašto se Maja odlučila za bavljenje politikom, kako je uvidjela važnost djelovanja u pravcu rodne ravnopravnosti, te koji su razlozi za prijavu na Akademiju ravnopravnosti kao i očekivanja od iste.

Da li biste nam, prije svega, mogli reći nešto o razlozima  koji su Vas naveli da se bavite politikom i kako ste se među mnoštvom stranaka odlučili baš za Demokratsku frontu? U kojoj mjeri Demokratska fronta djeluje u oblasti rodne ravnopravnosti, možete li nam navesti neke primjere? Da li postoje edukativni programi u okviru same stranke koji su namijenjeni osnaživanju žena, ili kojima se upućuju članice i članovi stranke u osnovna pitanja vezana za rodnu ravnopravnost.

MGV: Dugo godina sam živjela “zarobljena” u svom mikrosvijetu, ljuta i nezadovoljna onim “makrosvijetom” u koji htjela ili ne s vremena na vrijeme moram ući i opet po ko zna koji put potvrditi sebi da je bolje držati se okvira onog mog mikrosvijeta, koji je u odnosu na ovaj pravedniji, ljepši, tolerantniji i ravnopravniji. U svoj mikrosvijet puštate sve one istomišljenike, kojima nije važno ni ime ni prezime, ni boja krvnih zrnaca, a ni dresa, koji ne pričaju o dnevnopolitičkim prepucavanjima inih stanovnika onog makrosvijeta. Srećni ste i zadovoljni sve dok ne postanete roditelj, svjesni da vaše dijete mora ulaziti i povremeno obitavati u onom makrosvijetu od kojeg ste se vi već petnaestak godina svjesno “odcijepili”. Tada počinju “muke”. Sad više nije cilj ostati u svom mikrosvijetu, već uložiti, odnosno preusmjeriti svu onu energiju koja mi je nekoć služila za zatvaranje i prebjeg u mikrosvijet, u mijenjenje onog makrosvijeta. Ionako, sam i tada svoje nezadovoljstvo, te podizanje svijesti o nepravdi i svjesnom uništavanju ljudskih vrijednosti i šarenila koje nas je nekad krasilo, ispoljavala pretežno u uskim krugovima istomišljenika, te na društvenim mrežama, ali i sama sa sobom pred malim ekranom, ubrzo mi postade jasno, da ni tako neću promijeniti ama baš ništa, ali eto pojavi se svjetlo na kraju tunela, a to je bila vijest o formiranju Demokratske fronte, koja mi je dala nadu, da je to slamka za sve nas zarobljenike ličnih mikrosvjetova.

Budući da sam dugo vremena radila za Nijemce, Rolls-Royce Deutschland, koji su svako tri mjeseca dolazili u lijepu Bosnu i Hercegovinu, obilazili sve naše prirodne ljepote i znamenitosti, uvijek oduševljeni blizinom mora, planina, brda i gora, vjerskih objekata koji ponosno jedni nadomak drugih krase glavni nam grad, te na pitanje kakva je politička, ekonomska, socijlna, i svaka druga situacija u Bosni i Hercegovini, dobivali su uvijek one realne, nedvosmislene odgovore od mene, sa prizvukom i naglaskom nepostojanja političke volje, a ni svijesti naroda da nam može biti puno bolje, te da su svi krivi osim mene i meni sličnih, ali kako je u zapadnom, razvijenijem svijetu sasvim normalno da uzmeš aktivno učešće i odgovornost za društveni život i suživot, dobih i ja pitanje od tadašnjeg mi šefa : Da, Maja, ali šta si ti poduzela da to promijeniš?!, i zaista nisam ništa, osim što sam se povukla i nijemo posmatrala urušavanje svega i da sam zapravo svima onima zbog kojih sam nezadovljna učinila zapravo uslugu i otvorila put da rade sve što je u njihovom ličnom interesu. Ta me rečenica počela proganjati, tako da sam po isčitavanju Statuta Demokratske fronte, odmah došla do kontakta osobe koja je tada bila koordinatorica Mjesne zajednice u kojoj živim i aktivno se uključila u rad iste. Tu sam upoznala mnogo divnih ljudi, punih entuzijazma, pozitivne energije, širokih vidika i želje za promjenom stanja u kojem smo svi manje-više robovi jednoumlja.

Demokratska fronta kao mlada stranka će zasigurno doživjeti renesansu Statuta, ali se iskreno nadam i za to ću se i lično zalagati da nema potrebe za odvajanjem žena članica Demokratske fronte u neke forume, asocijacije i slično, jer je princip koji se dosad pokazao kao jako uspješan i ravnopravan, da su žene Demokratske fronte uključene u sve segmente rada i djelovanja Demokratske fronte, ravnopravno sa svojim kolegama. Inače nisam pristalica da se žene trebaju okupljati oko foruma ili asocijacija unutar stranke, samim time prihvatamo da smo podređenije i da nam treba takav vid okupljanja kako bismo radili na našem prepoznavanju, primjećivanju, borbi za prava svih žena i slično. Mišljenja sam da nema ženskih pitanja, niti ženskih problema. Sve su to društveni problem o kojima jasno i glasno treba pričati pred svim članovima i članicama, a ne u nekoj separiranoj grupici.

Osnaživanje žena unutar Demokratske fronte ne postoji. Ne zbog toga što to netko ne želi ili osporava, već jednostavno što vremenski nismo stigli poraditi i uspostaviti unutarstranačku strategiju i strukturu koja bi radila na tome. Ono što trenutno radimo i uspijevamo svatko na svoj način, jeste da nakon raznih edukacija koje organiziraju određene nevladine organizacije, a na koje i zastupnice Demokratske fronte budu pozivane i na kojima aktivno učestvujemo, znanje, vještine i informacije koje stičemo na istima, prenosimo dalje na naše članstvo kroz rad sa općinskim i mjesnim odborima.

Može se primijetiti da posljednje vrijeme veoma aktivno sudjelujete na konferencijama, sjednicama i okruglim stolovima koji se odnose na pitanje rodne ravnopravnosti, ali i na položaj deprivilegovanih grupa u BiH.  Ovo su oblasti o kojima je stav javnosti uglavnom negativan, a kojima vladajuće strukture ne poklanjaju previše pažnje.  Da li, i na koji način, pokušavate uticati na Vaše kolege i kolegice iz stranke, vidite li neke pomake u njihovim stavovima i razmišljanjima što se tiče pomenutih oblasti?  Da li imate u planu iniciranje nekih aktivnosti i promjena u okviru same stranke što se tiče ovih oblasti, ali i u okviru Vašeg zastupničkog djelovanja?

MGV: Mislim da Demokratska fronta, a to je i javno pokazala, nema nikakav problem sa ženama u stranci i na pozicijama. Unutar same stranke stavri nisu postavljene tako da se žene moraju ili trebaju dodatno  dokazivati, samo zato jer smo žene. Svi se možemo dokazati samo radom, radom i radom. Tko želi ostvariti nešto za građane/građanke Bosne i Hercegovine, a kroz svoj politički angažman, vjerujte treba mnogo energije, snage i volje, te s vremena na vrijeme i potvrdu da je na pravom putu, kako ne bi brzo odustao zbog svih silnih prepreka na koje nailazi tokom svog rada. Uticati na kolege možete samo svojim rezultatima, jasnim i provjerenim argumentima. Sučeljavanjem argumenata možete i vi njega, a i on vas uvjeriti ili pak razuvjeriti, kako u oblasti ravnopravnosti, tako i u svim drugim oblastima. Ne cijenimo se mi međusobno na osnovu spola, već na osnovu rada, angažmana i u konačnici rezultata. Ja ne prihvatam da ja kao žena trebam nekoga da manje ili više cijenim zato što je on muškarac, pa ima više privilegija i da je jednu stepenicu ispred mene samo zato što je muškarac. To je društveno nametnuto, a na nama je da li to prihvatamo ili ne.

Vi ste učesnica Akademije ravnopravnosti, koja se prvi put organizuje u Bosni i Hercegovini. Iz kojeg razloga ste se prijavili na istu? Zašto smatrate da je bitno edukovanje članova i članica najvažnijih tijela političke vlasti, kojima i Vi pripadate, o oblasti na koju je fokusirana Akademija ravnopravnosti?

MGV: Jako je bitno, prvenstveno što je nažalost još uvijek malo žena koje imaju dovoljno visok stepen samopouzdanja da na stranačkom sastanku, ali i na sjednicama, seminarima i slično ustanu i iznesu svoj stav. Mi smo društvo, nažalost, koje još uvijek nameće da je žena u politici na pogrešnom mjestu. Nama to pravo ne osporavaju naše kolege unutar stranke, nego je do nas, da li ćemo u datom trenutku i mi reći ono što mislimo, a što je možda u suprotnosti sa stavom većine. Pogrešno je misliti da će vas neko poslije toga drugačije gledati. Povlečenjem i šutnjom nećemo dobiti ništa. Ravnopravan položaj nam nitko neće dati, same ga trebamo izvojevati, a put ka tome nije povlačenje i status „ikebane“, već riječima, djelima i argumentima.

S obzirom da je prvi modul Akademije ravnopravnosti već iza nas, možete li nam reći kakvi su Vaši utisci o ovom modulu, kako Vam se dopada koncept rada, te predavači i predavačice na pomenutom modulu? Kakva očekivanja ste imali od Akademije ravnopravnosti općenito, da li su se neka već ostvarila?

MGV: O prvom modulu mogu reći sve pozitivno, s tim da u narednim modulima očekujem više prakse, manje teorije. Time želim reći da je jako bitno na ovakvim edukacijama podići samopouzdanje žena, staviti ih konkretno u ulogu liderice ili pak lidera kroz grupne vježbe, te saslušati njihovo viđenje djelovanja unutar svoje stranke ili pak politike. Možda će se tu jasno moći vidjeti šta nama kao ženama zapravo nedostaje u našem djelovanju. Da li je to samopouzdanje, hrabrost, znanje, vještine i sl. Akademija bi trebala biti interaktivnijeg karaktera, koja podrazumijeva ne samo diskusiju nakon određene teme, već i konretne situacije u kojima se mi svakodnevno nalazimo.

Možete li nam za kraj reći da li imate neku poruku za Vaše kolege i kolegice koji_e nisu učesnici Akademije ravnopravnosti, da li vrijedi prijaviti se iduće godine na ovaj edukativni program, te prvenstveno za  žene, ali i sve ostale koje_i se žele baviti politikom?

MGV: Ovakav vid edukacije treba održavati u kontiniutetu, jer jaka žena je zapravo jako društvo.

„Iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena, a iza svake uspješne žene, niz uspješnih žena!“