Apel za vraćanje u pritvor optuženih seksualnih prestupnika V.S. i N.K., iz Lopara kojima se sudi za seksualne zločine prema djetetu mlađem od 15 godina

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Tema: Apel za vraćanje u pritvor optuženih seksualnih prestupnika V.S. i N.K., iz Lopara kojima se sudi za seksualne zločine prema djetetu mlađem od 15 godina

Aktivistkinje organizacija za prava žena i djece, branitelji i braniteljice ljudskih prava iz 16 organizacija (Fondacija “Lara”, Udruženje žena “Derventa” Derventa, Udruženje žena “MOST” Višegrad, Helsinški parlament građana Banja Luka, Udruženje žena “Maja” Kravica, Udruženje žena “Jadar” Konjević Polje, Udruženje žena “Priroda” Bratunac, “Forum žena” Bratunac, Udruženje žena “Viktorija” Pale, Udruženje žena sa ivaliditetom “Impuls” Bijeljina, Humanitarno udruženje žena “Arta” Bijeljina, UREM “Siguran korak” Bijeljina, Udruženje “Žena i porodica” Gradiška, Fondacija “Udružene žene” Banja Luka, UG “Budućnost” Modriča i Fondacija “Ženski centar” Trebinje) iz različitih gradova Republike Srpske upućuju javni apel predstavnicima pravosudnih institucija uključenim u sudski proces za krivično djelo seksualnog nasilja nad djevojčicom iz Lopara, da još jednom pažljivo razmotre svoju odluku da se optuženi prestupnici u nastavku glavnog pretresa brane sa slobode.

Okružni sud u Bijeljini je 1. aprila 2020. godine, postupajući po odluci Vrhovnog suda Republike Srpske donio rješenje da se nakon višemjesečnog pritvora optuženi N.K. i S.V. puste na slobodu.

N.K. i S.V. su nakon višemjesečne, teške istrage optuženi da su počinili krivično djelo obljube djeteta mlađeg od 15 godina u sticaju sa krivičnim djelom upoznavanje djece sa pornografijom. Djevojčica, žrtva ovog djela zbog stanja u kojem se nalazila izmještena je iz porodice i smještena u jednu od sigurnih kuća u Republici Srpskoj, kako bi se oporavila.

U vrijeme podizanja optužnice, u septembru 2019. godine, slučaj je zbog svoje delikatnosti ostao van pažnje javnosti, tako da su neke bitne činjenice o djelu malo poznate. U vrijeme izvršenja djela djevojčica je imala 13 godina i 7 mjeseci a optuženi V.S. četrdeset četiri i N. K. pedeset sedam godina života. Dijete je živjelo u dramatično teškim materijalnim i porodičnim prilikama koji su je činili potpuno nemoćnom i nezaštičenom, što su optuženi znali. Nakon seksualnog čina djevojčici su zaprijetili da ne smije nikome ništa pričati o tim odnosima jer će u protivnom svima pričati „šta je uradila“ i da će je ostaviti u šumi u koju je jedan od optuženih odveo. Pored navedenog u istom periodu osumnjičeni su oštećenoj sa svojih mobilnih telefona na njen mobilni telefon slali fotografije pornografske sadržine i video klipove nepoznatih ljudi u kojima se vide njihovi polni organi kao i fotografije svog polnog organa.

Riječ je o teškoj vrsti seksualnog nasilja koje pogađa žene i djevojčice i zbog kojeg je, da bi bilo zaustavljeno, usvojeno niz međunarodnih konvencija i dokumenata. Većina ovih konvencija ratifikovana je i važeća i u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj. Podsjećamo da je u toku kampanja obezbjeđenja primjene Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) koja od država zahtijeva da s

dužnom pažnjom istraže i procesuiraju sva djela nasilja prema ženama obuhvaćena Konvencijom, spriječe ponavljanje nasilja, kazne počinioce i rehabilituju žrtvu.

Ova kao i druge Konvencije prepoznaje pored individualnog čina nasilja, sistemsko, odnosno institucionalno nasilje koje, nakon što se nasilje desilo, vrše predstavnici institucija postupajući prema žrtvama sa stereotipima i predrasudama. Da li smo u pravu ako se upitamo može li se puštanje iz pritvora seksualnih prestupnika iz Lopara smatrati upravo činom institucionalnog nasilja?

Optuženi su pušteni da se brane sa slobode jer je Sud smatrao da djelo koje su počinili nije poremetilo javni red i mir u Loparama i široj zajednici. U deset dana građani su demantovali navode Suda, a Centar za socijalni rad u Loparama dostavio je Fondaciji „Lara“ dopis o svojoj zabrinutosti. Uznemireni su građani, uplašeni svjedoci, a za očekivati je i da je djevojčica, žrtva ovog zločina, ponovo izložena strahu za vlastitu budućnost.

Mi, potpisnice ovog saopštenja, podržavamo žalbu Okružnog tužilaštva u Bijeljini koje zastupa optužnicu, i koje traži vraćanje optuženih u pritvor, i smatramo je potpuno opravdanom. Takođe, tražimo od pravosuđa da u ovom, kao i u svim drugim slučajevima nasilja prema ženama i djevojčicama, postupa sa dužnom pažnjom na šta ga, kao dio državne vlasti, obavezuje Istanbulska konvencija, a djelo seksualnog zlostavljanja nezaštićene djevojčice iz Lopara svakako je ono koje tu dužnu pažnju zahtijeva.

Fondacija „Lara“ Bijeljina

Fondacija „Ženski centar“ Trebinje

Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka

Udruženje žena „Most“ Višegrad

Udruženje žena “Maja” Kravica

Udruženje žena „Derventa“ Derventa

Udruženje žena „Priroda“ Bratunac

Udruženje žena sa ivaliditetom “Impuls” Bijeljina

Udruženje žena “Viktorija” Pale

Udruženje “Žena i porodica” Gradiška

Udruženje žena “Jadar” Konjević Polje

“Forum žena” Bratunac

Helsinški parlament građana Banja Luka

Udruženje građana „Budućnost“ Modriča

UREM “Siguran korak” Bijeljina

Humanitarno udruženje žena „Arta“ Bijeljina