Feminizam iznova i iznova

1506722_340693899443928_5855967224515804192_nU okviru Otvorenog univerziteta 2014 koji je trajao od 27. do 30. novembra, u petak, 28. novembra, održana je diskusija Stazama emancipacije: Rod i društvo, u okviru kojeg su Danijela Majstorović, Adriana Zaharijević i Nebojša Jovanović, uz moderaciju Asima Mujkića, govorili o značenju feminizma, njegovom historijskom putu, sadašnjem statusu te se osvrnuli na prošlost ovog pokreta u okviru socijalističke Jugoslavije

Piše: Masha Durkalić

U okviru četiri dana Otvorenog univerziteta 2014 bilo je govora o brojnim temama, no njegov drugi dan bio je posvećen mahom rodu i feminizmu i politikama i praksama koje se za njih vežu. Jednoiposatnu diskusiju moderirao je prof. dr. Asim Mujkić, a započeo ju je vrlo aktuelnim događajem – činjenicom da aktivisti i aktivistkinje u Hrvatskoj trenutno demonstriraju tražeći slobodno pravo na abortus, čije je izvođenje u Hrvatskoj postalo iznimno otežano. Postavio je pitanje pretresanja pozicije feminizma i šta je feminizam danas znači. “Moram da naglasim da je feminizam riječ koja se često pominje kao da je to prvi put. Sigurno se surećete s tim da ga svaki put objašnjavate”, napomenula je ovim povodom Adriana.

Moderator Mujkić je potom postavio pitanje kakav je odnos jugoslovenskog socijalizma i feminističke tradicije. Nebojša Jovanović, koji se inače bavi istraživanjem jugoslovenskog filma u svjetlu feminističke filmske teorije, skrenuo je pažnju na to da ni abortus u socijalizmu nije bio poklonjen. “Jako je zanimljivo da u vrijeme kada su vođene te polemike tadašnje jugoslovensko društvo nije imalo jasno artikulirane feminističke pozicije. Učesnice i učesnici te debate se definitivno nisu deklarirali kao feministkinje ili feministi, ali svejedno su se izborili za ono za što su smatrali da je u skladu sa tadašnjim načelima globalne ili elementarne rodne politike jugoslovenskog socijalizma”, rekao je Nebojša Jovanović.

Kraj feminizma

Mujkić je nastavio pitanjem koje se tiče gubljenja emancipatorske komponente feminizma u današnjem kontekstu mainstreaminga feminizma. Teoretičarka i istraživačica Danijela Majstorović rekla je da mi danas živimo u postfeminizmu i postsocijalizmu. “Danas je na zapadu proglašen kraj feminizma – žene su se izborile za svoja prava, bitke su dobivene, i sad ćemo sebi pružiti neka zadovoljstva. Pri analizi medija u socijalizmu i postsocijalizmu, došla sam do zaključka da su nivoi emancipacije u medijskim sadržajima iz 60-tih u usporedbi sa onim danas – nebo i zemlja.”

1795700_915682738449636_3582206535098160167_nAdriana Zaharijević podvukla je nekoliko bitnih razloga zbog čega je feminizam potreban i relevantan. “Najveći broj izbeglica u celom svetu su i dalje žene. Najčešće su žene koje su siromašne i potlačene one koje izlaze na kraj sa ekonomijom strogog preživljavanja. Okrenemo li se prema istoriji, ali zagledamo li se i u sadašnjost, žene društveno postoje i vrlo su važne za reprodukciju društvenosti, ali su politički gotovo potpuno irelevantne. Feminizam nam treba i zbog toga što su lezbejke još uvek često sasvim ili dopola nevidljive.” Ona je također skrenula pažnju na proteste, plenume i partije. “Kada žene protestuju, dešava se i da bivaju silovane, kao na trgu Tahrir. Kada se plenumi završe, neko kod kuće mora da spremi ručak. I konačno, žene, ukoliko nisu u partijskim kokusima, su najčešće kod kuće, a muškarci su ti koji izvode revoluciju.”

Preraspodjela

Danijela Majstorović smatra da je ključno pitanje preraspodjele. “Nikad nismo imali više nevladinih organizacija, gender centara, ureda za ravnopravnost spolova, a manje feminizma. Priznajemo politike identiteta, ali se ništa ne dešava oko preraspodjele. Zapravo je nastala klasa profesionalki, žena koje to rade za pare, a međunarodna zajednica se nije osvrnula na jugoslovenski feminizam, te je u procesu demokratizacije društva i uvođenja rodne osviještenosti potpuno zanemarila ono što je ovdje postojalo.”

Nebojša Jovanović je na kraju diskusije skrenuo pažnju na to da je potrebno izbjeći esencijaliziranje socijalističke rodne politike ili rodnog režima. “Iskustvo socijalizma ne možemo svesti na jednu rodnu politiku ili na jedan rodni režim. Rodna politika socijalizma nikad nije bila socijalistička. Ona je uvijek bila uvjetovana i utjecajima sa strane”, rekao je on i u domenu filma iznio zanimljiv primjer. Krajem četrdesetih godina, kad je istočni blok snimao socrealističke filmove o radnicama, ženama koje su vozile traktore, radile u tekstilnoj industriji, te bile udarnice, u Jugoslaviji to nije postojalo. Postoji samo jedan film s takvim likom, koji je snimljen 1948. godine. “Od tog trenutka se jugoslovenski filmovi holivudiziraju. Figura radnice je prvo zamijenjena figurom nimfete koja će tek postati radnica i uzorita komunistkinja, zato što je zaljubljena u glavnog junaka. Od sredine 50-tih godina se i taj lik gubi, i potpuno ga zamjenjuje glamurozna komunistička domaćica.”