Furaj feminizam: ohrabriti i osnažiti djevojčice i dječake u njihovoj radoznalost

Furam feminizam

Furam feminizam

Nedavno je izašao priručnik za djevojčice pod naslovom Furam feminizam autorica Marine Veličković i Lamije Begagić. Riječ je o knjizi koja djevojčice treba upoznati s feminizmom oslikavajući nestereotipne likinje i likove, marginalizirane zajednice i obitelji, situacije i probleme s kojima se djevojke svakodnevno susreću, ali patrijarhalne sredine u kojima živimo obeshrabruju i ušutkavaju ženske glasove. Dok čekamo svoj primjerak, Libela je doznala od Marine Veličković zašto morate nabaviti Furam feminizam svojoj djeci, braći, sestrama, nećakinjama i nećacima, djeci od susjeda, prijateljima i prijateljicama.

Kako je došlo do nastanka priručnika?

U maju 2016. godine je Lamija Begagić održala predavanje Feminizam za početnice osnovkama iz nekoliko gradačačkih škola, za vrijeme Književnih susreta Hasan Kikić. Reakcije djevojčica i interakcija na predavanju su bile toliko super da su mi se sa kafe nakon predavanja ona i urednik Školegijuma, Nenad Veličković, javili sa idejom da se napravi priručnik za djevojčice koji bi služio kao uvod u osnovna pitanja feminizma. Uz svaki štampani broj Školegijuma izađe po jedna knjiga iz edicije Lektira narodu, i ideja je bila da ovo bude decembarski dodatak uz časopis. Početkom ljeta smo Lamija i ja napravile osnovni koncept – da knjiga bude dnevnik i pojmovnik, da dnevnik bude pisan žargonski da bi bio što pristupačniji, i da će početi na dan Likicine prve menstruacije. Uz kafu krajem ljeta smo istesale osnovne likove, uz jesenju kafu podijelile teme i poglavlja i tako je Likica počela nastajati. Mnogo kafeina kasnije, rodio se priručnik.

Što se s ‘Furam feminizam’ želi postići?

Priručnik je, prije svega, didaktičko sredstvo. Cilj je bio djevojčicama približiti osnovne pojmove i ideje feminizma na način koji je zanimljiv i zabavan (zato je pisan žargonski i u formi dnevnika), i koji prepoznaje da je feminizam u njihovoj svakodnevnici prilično drugačiji nego feminizam u teoriji, te koji im nudi neka potencijalna rješenja i odgovore za izazove sa kojima se svakodnevno susreću, samo zato što su djevojčice.

Kakvi sadržaji očekuju djevojčice i dječake u Priručniku?

Priručnik se sastoji iz dva dijela – dnevnika i pojmovnika. Dnevnik Likica piše na blogu, žargonski, totalno opušteno, i tu priča o školi, simpatiji, sestri i porodici, ali i o izazovima sa kojima se suočava ulaskom u pubertet – od toga da se na nju jer je djevojčica odjednom primjenjuju druge društvene norme, preko kupovine prvog grudnjaka, pokušaja mijenjanja uloška u školskom WC-u, do opomena da ne treba da trči, skače i glupira se samo jer je djevojčica. Likica ima super stariju sestru koja je feministkinja i koja joj dosta toga objašnjava, i uz koju Likica ustvari počinje istraživati šta je ustvari feminizam i zašto joj je potreban. Pored svakodnevnice Likica piše i liste sa po pet stvari koje nije znala, pa je googlala, od historije grudnjaka i uložaka, do super žena naučnica. Pojmovnik je napisan formalnije i služi da objasni termine koje Likica nekada koristi usput, poput patrijarhata, ili reproduktivnog rada, ali i da ponudi više informacija o historiji feminističkog pokreta, različitim feminizmima, odnosu feminizma sa kapitalizmom, religijom.

Za djecu kojeg uzrasta je napisan Priručnik?

Ciljana grupa su djevojčice od 12 do 16 godina, ali i njihove mame, sestre, tetke i nastavnice. Priručnik jeste primarno za djevojčice, ali kao što kaže prva stranica – zašto ne i za dječake – Likica ima najboljeg druga koji je super feminista, Slatkog koji uz Likicu postaje sve osvješteniji, tatu koji pokušava shvatiti šta i kako taj feminizam radi sa Likicom i njenom sestrom, i tetkinog partnera koji Likici daje prijedloge za feminističke serije i filmove. Tako da je jedna od glavnih poruka priručnika da feminizam nije, i ne treba biti, samo ženska stvar.

Djevojčice tijekom svog obrazovanja čitajući lektire nemaju se često prilike poistovjetiti s junakinjama jer žene su nerijetko prikazane stereotipno ili su marginalne. Osim toga, obrazovanje na našim prostorima ne upoznaje djecu s feminizmom i borbom za ljudska prava. Kako da ovaj potpuno drugačiji pristup koji širi vidike, uči različitosti i zagovara jednakopravnost, ‘ugurati’ na dnevni red dječaka i djevojčica?

Nama je bilo jako bitno da napišemo likice koje su multidimenzionalne, zanimljive i koje nisu uvijek dopadljive. Likica je nekada previše štreberka, često se ujede za jezik umjesto da odreaguje, često je zbunjena i nesigurna, ali je istovremeno i sarkastična i duhovita, i hrabra i osviještena; uz sestru uči o muzici i feminizmu, uz slatkog o stripovima i umjetnosti, uz tetku o tome šta znači živjeti feminizam. Bilo nam je tekođer bitno da sestra bude lezbejka, da Tetka nema djecu i ima partnera za kojeg nije udata, da su roditelji najboljeg druga razvedeni – da prikažemo različite oblike zajednica i porodica koje postoje u društvu, a ne postoje u knjigama sa kojima se djevojčice i dječaci najčešće susreću. Za sada će djevojčice i dječaci do knjige morati dolaziti preko odraslih – mama, tata, sestri, tetki, ali mi također planiramo uraditi nekoliko promocija po gradovima u BiH tokom kojih ćemo pričati o Likici, feminizmu i obrazovanju. Mislim da će manji problem biti ‘ugurati’ likicu i feminizam na dnevni red djevojčica i dječaka (pogotovo kada bude postojala u formi online bloga), nego u dnevni red obrazovanja. To da obrazovanje postane više feminističko zahtjeva mnogo veće promjene od uvrštavanja Priručnika na spisak lektira. Prije svega je potrebna sekularizacija obrazovanja – sve dok obrazovanje forsira tradicionalne i patrijarhalne vrijednosti, sve dok imamo vjeronauku umjesto seksualnog obrazovanja u školama, sve dok se vjerske vrijednosti koriste kao glavne odrednice morala, ne možemo pričati o širenju vidika, već samo o navlačenju roletni preko dječijih očiju. Nadamo se da će priručnik, za početak, djevojčice i dječake ohrabriti i osnažiti u njihovoj radoznalosti.

Marina Veličković

Marina Veličković

U kontekstu u kojem Priručnik nastaje, jedna vrlo patrijarhalna i konzervativna sredina, kako su djevojčice reagirale na Likicu i feminizam?

Prva reakcija je bila od Anuške iz Zadra kojoj je 12 godina, koja je Priručnik “pročitala u jednom dahu” (citiram Anuškinu sestru) i kojoj se svidjelo što je Likica pametna kao ona. Meni lično je to bio genijalan momenat, jer mislim da je užasno bitno da se djevojčice ohrabruju da budu što radoznalije, što načitanije, i što kreativnije, i super je da Likica tome može doprinjeti. Osim toga smo uglavnom dobile reakcije mama, koje su bile prilično pozitivne. Nadamo se da će blog biti prostor na kojem će se djevojčice osjećati dovoljno sigurno da pitaju pitanja i pokrenu diskusije i daju nam svoje komentare.

Priručnik je pisan rodno ravnopravnim jezikom.

Da! Jeste pisan žargonski, ali je rodno odgovoran jezik nešto o čemu smo vodile računa. Odmah u prvom poglavlju Likica naglasi da je ona Lik-ICA, i onda se upusti u diskusiju sa nastavnicom bosanskog jezika o tome zašto Hasanaginicu zovemo po mužu, da li ona ima ime, i da li je ona kao žena glavni lik, ili glavna likica.

U koliko je primjeraka izdan priručnik i gdje možemo pronaći svoje primjerke?

Priručnik je izdat u 2.000 primjeraka i može se uz magazin Školegijum kupiti na trafikama u BiH. U Hrvatskoj nema distributera, tako da je za sada samo nekoliko primjeraka našlo put preko granice, u rukama, gepecima i kovertama. Ali ako neka djevojčica baš želi da ga ima, javite se, pa ćemo nešto skontati. Početkom februara će Likica vjerovatno nastaviti pisati blog, koji će sada stvarno biti online i na kojem će se moći ostavljati komentari i pokretati diskusije. Više detalja će biti na Školegijumovoj Facebook stranici u narednih nekoliko sedmica.

Ovo nije jedina tvoja suradnja s Lamijom Begagić.

Lamija i ja se znamo više od deset godina, ali je ovo prva stvar koju smo zajedno pisale. Razvile smo neku super radnu dinamiku, tako da blog nastavljamo pisati zajedno. Osim toga smo surađivale na feminističkom časopisu Bona koji uređujemo Selma Asotić i ja, za koji je Lamija napisala super priču. Lamija je bila glavna i dežurna savjetnica i kritičarka zbirke kratkih priča na kojoj trenutno radim, ja sam Lamijin prvi roman U zoni, koji je nedavno izašao, čitala dok je još bio u Wordovom dokumentu, tako da nam i neslužbena saradnja odlično ide. Trenutno, uz kafe, namaštavamo sljedeći projekat na kojem bi mogle raditi.

Preuzeto uz dopuštenje: http://www.libela.org/razgovor/8360-furaj-feminizam-ohrabriti-i-osnaziti-djevojcice-i-djecake-u-njihovoj-radoznalost/