Bosna i Hercegovina je sama od sebe  beskrajan izvor tema za pisati. Ali žene Bosne i Hercegovine su priča za sebe.  Toliko je divnih i fascinantnih žena u svim slojevima društva i za mene su one nepresušna tema. Posebno žene, ne koje danonoćno pokušavaju da promjene okolnosti koje ih okružuju. Za svoje porodice. Za svoju djecu. Za njihovo školovanje.

Inspirisana septembrom, mjesecom preidzbornih kampanja, zapitala sam se da li žene znaju da čine više od 51% glasačkog tijela i da one direktno biraju naše buduće političare?!

Početkom XX vijeka žene su se izborile za pravo glasa jednom dijelu Evrope (Njemačka, Finska, Austrija), potom u Velikoj Britaniji, Americi, Kanadi, dok su se za pravo glasa žene u Jugoslaviji izborile 1946. godine. Negdje, poput u Švicarskoj, žene su se izborile za to pravo tek 1971. godine. Iako pravo glasa faktički imamo tek nekih 100njak godina, mogu slobodno reći da koristimo svoje pravo glasa kada nam je potrebno i da pokušavamo na sve načine da tako i ostane. Same se možemo uvjeriti da je povećan broj aktivnih žena u politici, da smo vidljive na mjestima odlučivanja, da smo prisutne u parlamentima.

Poslednjih nekoliko godina, tokom kojih se aktivno bavim izgradnjom mira u Bosni i hercegovini, imala sam priliku da se direktno upoznam sa velikim brojem divnih, fascinantnih žena.  Iz Bihaća, Sanskog Mosta, Konjica, Konjević Polja, Bratunca, Kladnja, Tuzle, Šekovića, Mostara, Ljubuškog, Banja Luke i tako u nedogled. Te fenomenalne i fascinantne žene ja volim da ih zovem Heroinama 21. vijeka. Nekako mi termin „Heroina“ jedino odgovara i može donekle da opiše svu njihovu njihovu veličinu, trud, rad i zalaganje kako bi unaprijedile položaj žena na našim prostorima. Uvijek sam željela da ih upoznam jedne sa drugima, da ih povežem, da uvide da nisu same a da ujedno niti jedna od njih ne može da se uporedi sa drugom, jer je svaka od njih neponovljiva i jedinstvena veličina.

Moja Heroina, ona najbitnija za mene, moj role model, jeste moja mama.

Pišem ovo svjesna da u nekom trenutku zaboravljamo da se oko nas u svim oblicima kriju Heroine koje mjenjaju nas kao kćerke, majke, prijateljice, poznanice, aktiviskinje, feministikinje i tako u nedogled. Moj duboki naklon i iskreno poštovanje za sve one divne žene koje nisu ni svjesne da svojim postupcima mjenjaju okruženje oko sebe na bolje, i na koje uvijek možemo da se oslonimo i ugledamo.

Vođena ovim činjenicama, razmišljam da li moje prijateljice iz okolnih sela znaju da prepoznaju svoje heroine?! Najvjerovatnije da NE ZNAJU! Ne sve, ali većina njih da. Nažalost, ženske uspješne priče su često neispričane, heroine nisu prepoznate, o njima se malo zna, o njima se ne priča. Ne priča se o onima koje svim svojim bićem žive za svoju lokalnu zajednicu i sama čudesa stvaraju u okolnostima koje nisu naklonjene ženama. O onima koje se svakodnevnom suprotstavljaju nasilju i patrijarhatu, onima koje se bore za ekonomsku sigurnost marginalizovanih žena, one koje grade Mir i pružaju ruku drugima i drugačijima. Jer ovdje, ima mjesta i prostora i prosperiteta za sve nas. Presretna sam što poznajem neke od tih Heroina  koje su uspjele a uz pomoć ženskih organizacija u Bosni i Hercegovini, pogotovo u onim mjestima i zajednicama koje su udaljene od velikih bosansko-hercegovačkih centara, uđu u odbore mjesnih zajednica. To je veliki uspijeh za nas! Mali koraci, ali jako bitni! I sve one, jake i odgovorne, pokušavaju da mjenjaju svoje okruženje!

I, opet, ovo što pišem, osjećam sjaj žena koje su bile i koje su još uvijek prisutne u mom okruženju. Zbog njihovog sjaja sjaja i naše mogućnosti da biramo, želim da vas još jednom podstaknem da izađete na ove izbore. Mnoge od nas imaju fobiju od izbora. Strah! Ja imam stid! Stid me je šta sve čujem da političari izjavljuju. Uzrujavam se od tenzija koje dižu iznova i iznova. Tenzija koje nažalost urušavaju sve ono što su divne i fastinantne Heroine uspjele svojim predanim radom da izgrade.

A svako jutro, sa tugom gledam svaku porodicu koja je odlučila da ide sa ovih naših divnih područja. Možda u ovom trenutku sve izgleda beznačajno i kao da nema povratka i nade u budućnost ali ima!. Mora da bude! I mi je zajedno, mi nevidljive ali jake Heroine je možemo vratiti!

Sjetimo se da žene u Butanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bruneji nemaju pravo glasa a živimo u 21. vijeku! Draga moja prijateljice, iskoristi svoje pravo i glasaj!

Glasaj za pozitivnu promjenu u društvu, glasaj za bolje radno okruženje, jednake mogućnosti i prava, za dobro školovanje, za jaku zdravstvenu zaštitu, za slobodu kretanje, za pravo na život bez nasilja.

Glasaj, jer svojim glasom glasaš i  za one žene koje nemaju to pravo ,jer kada ona već ne može da mijenja svoju okolinu, možeš ti!

Preživjele smo poslednjih 25 godina, uz konstantnu borbu, i kao takve, i mi smo Heroine našeg društva, i pomažemo da se čuje glas drugih žena u okruženju i u svijetu.

Svaka od nas je zasebni mali mikrokosmos, kreiran od bogatog i vrijednog životnog iskustva, koje prenosimo i širimo dalje. I, kada pomisliš da se ovog puta baš ništa neće promijeniti, sjeti se da si dio grupe od 51 % koja bira i može da mijenja!

„Nemoj misliti da tvoj glas ne vrijedi mnogo. Kiša koja osvježava sasušeno tlo sastoji se od mnoštva kapi!“ – Kate Sheppard

Piše: Tamara Cvetković