Patrijarhalno vaspitanje, nepotizam, korupcija, visoka stopa nezaposlenosti žena, segregacija u oblasti ljudskih prava, odlazak mladih i starih iz Bosne i Hercegovine su slike koje izazivaju beznađe i vode ka sigurnoj depresiji. U Federaciji BiH relativno je mali broj (10) centara za obrazovanje odraslih u odnosu na stvarne potrebe. Bosna i Hercegovina je zemlja diploma i certifikata, a ne zemlja kompetencija, kvaliteta znanja i karijera što predstavlja veliki problem u prilagođavanju evropskom tržištu rada. Prekvalifikacija može da bude jedno od rješenja kada je u pitanju „rješavanje problema” nezaposlenih žena, ali nažalost, u mnogim slučajevima nije uspješna. Prekvalifikacije na naš, bosansko-hercegovački način, svedene su na rutinsko, grubo sticanje certifikata, što nije smisao prekvalifikacije. Nedostaje nam holistički pristup koji bi pratio čitav proces od realizacije prekvalifikacije do  praćenja i nakon završene prekvalifikacije – da li su ispunjena očekivanja od prekvalifikacije, da li je prekvalifikovana osoba postala ravnopravni partner ne samo na tržištu rada već i u svojoj zajednici. Potrebna nam je nova obrazovna politika koja će razvijati sistemsku empatiju prema pojedincu. Uvođenje WBL (work-based learning) sistema (sistem učenja kroz rad) omogućilo bi zaposlenim i nezaposlenim ženama sticanje novih pozicija u firmi ili nova zaposlenja. Ovakva vrsta radne prekvalifikacije predstavlja budućnost za žene iz BiH kako bi izašle iz beznađa u koje su dovedene zbog  krutog obrazovnog sistema i loše vođene politike.

Ključne riječi: radna prekvalifikacija, nezaposlenost, kompetencije, nova politika

Esej u cjelosti možete pročitati ovdje!

Marijana Semič Šećibović rođena je 3.novembra 1967.god. u Kraljevu. Prirodno-matematički fakultet završava 1994. god. i nakon toga upisuje magisterij u Beogradu na Fakultetu za medije i komunikaciju Univerziteta Singidunum. Doktorat brani 2009. god. na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Dosadašnje iskustvo stekla je svojim dugogodišnjim radom u obrazovnim institucijama u Banjoj Luci, Mostaru, Bijakovićima i Novom Pazaru, te radom u Vladi Republike Srbije kao načelnica u Ministarstvu obrazovanja, a kasnije kao savjetnica ministra u Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike za obrazovanje odraslih. Usavršavala se tokom studijskih boravaka u Gracu,Torinu i Briselu.

Trenutno je dekanesa i suosnivačica Visoke škole za turizam i menadžment u Konjicu za užu naučnu oblast Komunikologija. Na međunarodnim konferencijama učestvovala je kao autorica i koautorica. Autorica je knjiga: „Kuda dalje – školstvo i privreda Raškog okruga“, Kraljevo 2004., „Odnos štampanih medija prema reformi obrazovanja u Srbiji 2001/2007“, Beograd 2007., „Akademske veštine“, Beograd 2015., te “Mi, vi i oni o akademskim veštinama”, Beograd 2018. Koautorica je Programa za obrazovanje – SDP Rasima Ljajića „Država obrazovanja“, te knjige „Vodič kroz Bolonjski proces“, Kragujevac 2009.

Od autorskih radova izdvajamo samo neke: „Aporije interkulturalne komunikacije“, 2015., „Uloga komunikacijskih vještina u obrazovanju za turizam“, 2014., „Istina i laži u akademskoj zajednici Bosne i Hercegovine”, 2014.,  „Moć i nemoć komunikacije u savremenom društvu”, 2014., “Emocije o politici i obrazovanju”, 2013.

Osnivačica je međuregionalnog projekta „Sarajevska škola poslovnih vještina Marijana Šećibović”.

Politička komunikacija je njeno polje djelovanja u kojem se bori za činjeničnu istinu i težinu riječi protiv manipulacije, a o čemu govore njeni nastupi u medijima, objavljeni tekstovi, kao i treninzi koje organizira za političke partije. U regionu je utemeljiteljica posebne naučne oblasti – Akademske vještine, koja je sve popularnija na mnogim univerzitetima.

Osnivačica je umjetničke škole u Kraljevu. 2012. god. osnovala je Visoku školu za turizam i menadžment u Konjicu, jedinu specijaliziranu školu za turizam u FBiH.