U utorak, 19. marta 2019. godine u Briselu (Brussels) uz veliki broj učesnika/ca EU Parlamenta, internacionalnih organizacija, romskih organizacija održana je svečanost proglašenja dobitnica nagrade EU za integraciju Roma/kinja za zapadni Balkan i Tursku 2019.  Ovogodišnje izdanje nagrade posvećeno je ženama aktivistkinjama koje su donijele značajne promjene u svojim zajednicama. Cilj ove nagrade je istaknuti političku važnost integracije Roma/kinja u procesu proširenja EU, povećati ulogu ključnih aktera i pokazati odlučnost i predanost EU-a za jačanje socijalne uključenosti Roma/kinja.

Sama dodjela priznanja i nagrade je bila dio Romske EU sedmice u periodu od 18-21.03.2019. godine koja je imala za cilj praćenje i nadogradnju  rada obavljenog tijekom prethodnih sedmica Roma i značajnog izvješća  koje je Europski parlament usvojio u oktobru 2017. godine na temu „Apsolutni aspekti ljudskih prava u integraciji Roma u EU: borba protiv ciganstva“.

Jedna od dobitnica ovog značajnog priznanja i nagrade za Bosnu i Herecgovinu je i direktorica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” grada Tuzla Indira Bajramović. Ovo priznanje je potvrda dugogodišnjeg rada  i doprinosa u sferi integracije romske populacije i osnaživanja Romkinja unutar lokalnih zajednica. Kada smo razgovarali sa Direktoricom Indirom o tome šta za nju znači ova nagrada ona je istakla ” Vrlo sam zahvalna i obradovana dodjelom priznanja i nagrade i duboko sam dirnuta – ne postoji, uvjerena sam, važnije profesionalno priznanje od onoga koje dodjeljuju sudionici istoga pothvata. Indira je Direktorica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzla  koje kroz socio-ekonomske programe, programe ljudskih prava, programe zagovaranja i političke participacije doprinosi poboljšanju uslova života romske populacije sa fokusom na Romkinje. Kako je sama istakla  cijeli njeni  lični i profesionalni život  predstavlja borbu za ravnopravnost. Osnivanjem ženske romske organizacije „Bolja Budućnost“,   svjesno je ušla u borbu protiv različith vidova predrasuda, prvo predrasuda prema romskoj populaciji, a onda prema Romkinjama unutar same romske populacije. Kao humanitarka i aktivistica romske nacionalnosti svoj rad je posvetila jačanju vidljivosti i ravnopravnosti Romkinja u BH društvu.

Rad na jačanju prava Romkinja u pretežno „muškoj“ ili patrijarhalnoj romskoj zajednici u kojoj se podrazumjeva  da su preko 95% vlasnika imovine muškarci, u kojoj je u pisanoj istoriji zabilježen jako mali broj žena liderica, u kojoj se angažman žene smatra čak i kršenjem tadicije, za nju je bio veliki izazov. Pa i pored toga svoj rad je  fokusirala na direktan rad sa korisnicima/ama kako Romkinjama tako i ne Romkinjama, a kao prepoznata romska aktivistica učestvuje u procesima kreiranja različitih javnih politika bitnih za cjelokupnu romsku populaciju, posebno za Romkinje u zajednicama.